|Dopisivanje/Texting-by mrsbizzleavon| Bosnian translation

Break

*Giselle's POV*

"Moram razmisliti! Zbunjuješ me svojim riječima i pokretima i ne razmišljam kako treba." kažem i krenem prema wc-u, ali Justin stane pred vrata i zaustavi me.

"Nema bježanja! Ne možeš me ostaviti sa ovim, reci mi šta se dešava." kaže i ja uzdahnem.

"Trebam vremena i prostora, a tako i ti! Znam da me voliš i Justin-e riječi koje si mi rekao su sve riječi nježnosti, ali ja samo, razmisli o tome! Trebamo pauzu, sa svime što se dešava. PRvo tvoj ugovor, pa tvoja ljubomora oko još jedne velike zvijezde koja je tražila moj broj i koju sam odbila i sad ti poljubiš slučajno drugu curu i svidjelo ti se?! Sam si rekao, nisi se osjećao loše i ako me voliš toliko koliko govoriš, misliš li da bi ti se svidjelo?" pitam.

Drago mi je da smo sad na busu sami, ne uključujući njegovog vozača.

"Ako želiš jebenu pauzu, imat ćemo je!" kaže ljut i odšeta.

Zapanjena njegovim glasom sjednem na jedan krevet. Nisam željela da bude tako loše, želim pauzu da bi se zbližili.....nadam se.

*Justin's POV*

Odem u sobu i legnem na krevet. Ne žalim što sam joj rekao kakav je poljubac bio sa Christina jer bi me pojelo živog da nisam.

Ne sviđa mi se Christina. Možda je dobra plesačica, ali mogao bih gledati Giselle kako klima glavom na pjesmu 40 minuta i ne bi mi dosadilo.

Nisam trebao zvučati nepristojno kad je tražila pauzu, razumijem zašto je želi. Možda mogu smisliti kako da poništim onaj ugovor. 

Sjednem na krevet i gledam u njene stvari i nasmijem se kad vidim njen laptop i sjetim se šifre. Bez sumnje, čak iako sad nismo zajedno, ona je jedina osoba koju volim i moja najbolja prijateljica.

Pogledam u njenu četkicu za zube pored njene strane kreveta i nasmijem se na to koliko joj je bilo smiješno što je moje lice na njoj.

Sve u ovoj sobi ima veze sa njom. Ne želim spavati ovdje ako ona nije pokraj mene.

Znam da sam vjerovatno najzbunjenija osoba na svijetu njoj sa svim što je prošla, ali nema druge osobe koju volim.

Uzdahnem i upalim tv prebacujući na 'Workaholics'. Vjerovatno još imam sat vremena do Denvera.

***

Tiho je otkako sam ostavio Giselle pa ustanem da je provjerim.

Šetam po busu i pokušavam je naći i gledam po krevetima da vidim je li u njima.

"Giselle?" pitam tiho i ne čujem je. Krenem prema dnevnom boravku i vidim je kako plete pletenicu i gleda tv. ima zdjelu jabuka i bocu sa vodom u rukama.

Sjednem tiho pokraj nje i sagne se da uzme nešto sa poda i da mi u ruke bez gledanja u mene.

Zdjela puna jagoda i ja se nasmijem kratko na to kako me dobro poznaje. Prebaci na 'Office' i gledamo ga tiho.

"Morat ćemo pričati usk-" prije nego dovršim rečenicu prekine me.

"Odlazim," kaže tiho i srce mi se stegne. Uzdahnem i gledam u nju čekajući da nastavi. "Moji roditelji će biti u Chicagu sedmicu dana i pitali su me mogu li im se pridružiti na par dana." kaže uzimajući krišku jabuke.

"V-vraćaš se nazad, zar ne?" pitam tiho.

"Samo ako sam poželjna." kaže vežući kosu.

"Naravno da si poželjna be- Giselle." kažem i ona zagrizne svoju usnu.

"Moj let kreće u 7, večeras." kaže tiho i tužno je pogledam.

"I-imam koncert." kažem.

"Znam, ali me ne trebaš za to ovdje. Imat ćeš odličan koncert, vidjet ćemo se uskoro." kaže prije nego ustane i uzme svoje stvari. Krene prema našoj sobi ili da kažem svojoj sada i uzdahnem.

Racionalna je o svemu, može me ignorirati, ali neće. Može biti sitničava i ne trošiti glas na mene da mi kaže gdje ide, ali to ne radi jer zna koliko brinem za nju i koliko se oslanjam na nju.

Vidim je kako ide hodnikom i nosi torbe.

"Neću nositi sve." kaže hodajući prema izlazu busa. Stavi stvari pored vrata i ja ustanem šetajući prema njoj.

Stavim ruke u džepove i pogledam je. Pročistim grlo i ona se okrene i pogleda me tužnim pogledom.

"Ostavit će me na aerodromu. Mislim da će prvo tebe odvesti na koncert." kaže i ja uzdahnem.

Utihnem i zagrlim je. Začudi se, ali mi uzvrati.

"Čuvaj se, nedostajat ćeš mi.....puno." kažem držeći je.

"Prvo na aerodrom, molim vas!" kažem vozaču i on klimne glavom držeći oči na cesti.

Uzdahne gledajući me, ali ja odmahnem glavom. "Trebam te još neko vrijeme u svojim rukama." kažem sjedajući sa njom u naručju. Stavi svoju glavu na moja prsa i ja svoju bradu na njenu glavu.

Tišina je lijepa, ali moj najdraži zvuk je njen glas.

"To je samo nekoliko dana, mislim da nam je ovo potrebno." Kaže gledajući u mene i ja pogledam u njene smeđe oči.

"Smijem li te poljubiti?" pitam i ona klimne glavom.

Nagnem se i osjetim njen dah na svojim usnama prije nego zatvorim oči i poljubim je. Slažu se perfektno sa njenim punim i ništa me ne čini potpunim kao ovo.

"Stigli smo!" čujemo kako se vozač dere kad bus stane.

Utihne i čvrsto me stisne prije nego ustane. Stanem pokraj nje i pomognem joj sa torbama.

"Vidimo se uskoro?" pita i ja klimnem glavom sa tužnim osmijehom.

"Javi se kad sletiš molim te." kažem i stavim dva prsta na svoje usne i puhnem joj poljubac. Nasmije mi se prije nego uzme svoje stvari i uđe na aerodrom.

Samo nekoliko dana. Koliko loše može biti?

***

Chapter Q: mislite li da će ova pauza biti dobra ili loša za njih?