DARK ANGEL // Harry Styles

Who is it?

22. Poglavlje

"M..molim? Kako?" Zamucala sam odmičući se od čudnog dečka koji je upravo ušao kroz prozor. 

"Što radiš? Moramo izaći!" Viknuo je uhvativši me za zglob. 

"K...ko si ti?" Nastavila sam uplašeno propitkivati. Strah se poput vode razlivao po mom tijelu dozvolivši da baš svaki dio zauzme. Osjećala sam koljena koja su se iz sekunde u sekundu tresla tamo-amo. 

"Objasniću ti sve usput. Hajde, požuri" Rekao je trgnuvši me iz prijedašnjeg položaja. 

"Ali...da pomaknemo bombu?" Upitala sam bojeći se da jedna mala spravica uništi mjesto koje mi je priraslo srcu. 

"Nemamo vremena. Aktivira se na pomak i ako je pomjerimo sve će isti sekund otić u vazduh!" Zadihano je govorio ubjeđivajući me da moramo bježati. 

"Otkud sve ovo znaš?" Nakrivila sam glavu dok sam ruke odmarala na bokovima. 

"Zato što sam je ja napravio." Ležerno je odgovorio, kao da je to obična sitnica. Hm...napraviti malu bombu..ništa strašno, prosto k'o pasulj. Ma koga zavarava ovaj lik? Ako je napravio bombu, zašto pokušava da me izvuče? Zar ljudima koji prave bombe nije cilj da nešto raznesu u vazduh i ubiju određene, a ne da ih spašavaju. 'Nekad se ponašaš kao plavuša, bježi dok možeš.'  Glasić u meni podrugljivo je zborio. 

"Ali..." Prekinuo me dečko crne kose uzevši me preko ramena zatim iskočivši kroz prozor. Obmotala sam ruke oko njegovog struka bojavši se da ne padnem. ' Koliko si smotana na kraju će to da ti se desi.'  Ignorisala sam ljubomoran glasić koji je pokušavao da me izbaci iz takta. Donekle mu je i uspijelo. Sreća pa je dečko koji me drži spretan, barem se nadam. Imala sam priliku da sve vidim iz prevrnute perspektive kako je ja zovem, tačnije naopačke. 

Začula sam snažan eksploziv, pritom se u mojim nosnicama izlio miris dima i vatre. Dečko koji me nosio sada me pustio i konačno sam mogla vidjeti sve kako treba, kraj prevrnutoj perspektivi. 

Vesela koliba puna ljubavi i vedrine sada je bila u plamenu dok su se iznad nje nadvijali tamni oblaci dima. Koliba je gorijela, ali unatoč tome neću dozvoliti da svi lijepi trenutci poneseni iz nje završe isto. Osjećala sam neku prazninu. Iako sam u toj koliko provela samo par dana bilo mi je užasno krivo zbog ovoga, a kako će tek biti Louisu i.... Čekaj, pa gdje je Harry? Trgnuo me nečij dodir na ruci. Okrenula sam se mislivši da je to opet onaj misteriozni dečko koji mi je spasio život, ali ne. Ispred mene je stojao dečko kovrdžave kose odjeven sav u crno. Uobičajno za njega. Pala sam mu u zagrljaj i pribila tijelo njegovim. 

"Harry! Uplašila sam se." Priznala sam zadihano odmičući se od Harrya kako bi mu mogla vidjeti lice. 

"Harry eksplo..." Krenula sam objašnjavati što se dogodilo. 

""Znam sve ljepotice." Opuštenim glasom je rekao prislonivši usne na moje čelo nakon čega mi je otisnuo jedan umirujući poljubac. Koliko god se trudio biti opušten, na njegovom licu sam jasno mogla pročitati razočarenje. 

"Dobro da si na vrijeme izašla." Izgovorio je to sa dozom olakšanja u glasu. 

"Tehnički...jedan dečko je došao i izveo me.." Zbrzala sam u trenutku pokajavši se što sam to rekla. Harryevo lice u isti sekund poprimilo je neku blijedu boju dok su se obrve zbunjeno mrštile. Što uvjek moram pokvariti? Uvjek se izlajem. 'Tako je sa smotanima.' Pametovao mi je glasić odzvanjajući u mojoj glavi. Nesvjesno sam zakolutala očima.

"Ko?" Harry upita.

"Ne znam. Nije mi rekao ime. Samo je rekao..." Zaustavila sam se da razmislim što točno trebam reći. Zagrizla sam usnicu nervozno pokušavajući da smislim nešto pametno za reći. 'Da kažeš nešto pametno, preduslov je da budeš pametna, "plavušo" ' Podrugljiv glas opet me prekidao po ko zna koji put danas.