You and I?

Dream or reality?

18. Dio

*slijedece jutro*

Probudila sam se prije Harrya. Pogledala sam u nebo. Nekako je čudno. Na jednom dijelu plavo, na drugom dijelu sivo. A Liam? Tako mi Falis. Trebaš mi. Samo da te primim. Da te osijetim. Kako cu izdržati jos 2 mjeseca da te ne vidim,da me bar ne posjetis u snu. Liam,znam da me ne čuješ,ali sad si mi najpotrebniji.

Harry se probudio. Vraćamo se u stvarnost,koja možda i ne mora biti tako grozna.. Oke,Emma,volis Harrya.

Harry: jutro,ljubavi..

Ja:eej...

Harry: sto si mi tuzna?

Ja: ma nisam... I sto ćemo danas raditi?

Harry: a sa obzirom na vrijeme.. Cek,kakvo je to nebo?

Ja: ma neznam... Sa onda ostajemo u kuci?

Harry: a vjerojatno.. Valjda nam nece biti tako dosadno.. Moći ćemo gledati filmove cijeli dan.. I to one hororeeee

Ja: a nemozemo nista drugo?

Harry: Nope.

Ja: ahhhh klasika.

Otišla sam se otusirati i obukla sam trenirku i hoodicu. Legla sam natrag u krevet,a Harry je stavio film. Neki strašni... Ali,nisam previše gledala film koliko sam razmisljala o Liamu. Previše danas razmišljam o njemu.

*
Opet sam prolazila kroz istu prostoriju,gdje sam i prvi puta kad sam vidjela Liama nakon njegove smrti. Ali trebam se sa njim vidjeti tek za dva mjeseca. Otvorila sam vrata. I tamo je opet Liam bio.

Ja:LIAM! - zagrlila sam ga.

Liam: Emma!

Ja: kako to da si vec tu?

Liam: ma pobjegao sam ovima gore,i tu sam dok me ne nađu. Vidio sam da me trebaš,i htio sam te vidjeti,to je sve.

Ja: falio si mi jako... I da,jučer su tu bili tvoji roditelji.

Liam: slijedeci put ih pozdravi od mene.

Ja:pa ce mislit da sam luda...

Liam: onda nemoj rec..

Ja: Liam,jel mozes danas duže Ostat? Kako si im uopce pobjegao?

Liam: da,mogu ostati duže,pa neznam kako sam pobjegao,osjetio sam da me trebaš... Ali,znas,necu uvijek moći tako dolaziti,i zato imas Harrya..

Ja: znam,ali nemogu tako lako zaboraviti tebe. Znas,uvukao si se skroz unutra.

Liam: znam..

Sjeli smo na prozorsku dasku.

Liam: Falis mi,jako. Ali bar ja tebe vidim svaki dan...

Ja: a ja tebe ne.- suza mi je kliznula na lice.

Liam:eej,nemoj mi sad plakati... Volim te. - poljubio je svoj dlan,i stavio svoj dlan na moj obraz. - evo,da improviziram poljubac.

Ja: želim da si tu... Uvijek.

Liam: ali,Emma,zar nisam? Tu unutra. Sama si rekla.- dotaknuo je moje srce.

Ja: da,jako duboko si se zavukao.
Ali,ovo je sada prazno. Nema te,nema pola dijela mene.

Liam: jesam tu?

Ja: jesi,al ne zauvijek. Jesi li ti sad u mom snu ili je ovo stvarnost? Jel,prošli put je bilo tako stvarno,i onda sam se probudila.

Liam: saznat moras sama to...

Ja:ali... Volim te,previše. I pokušavam Harrya toliko voljet,ali ti se nemozes maknut.