34. Dio
*nakon dva tjedna*
Harry's POV
Jos uvijek ona spava. Ne budi se. A ja i dalje cekam i nadam se. I sada sjedim tu i cekam kad ce mi doktor rec da se probudila. Ušao sam u njenu sobu.
Ja: dva tjedna pokušavam te probuditi i pričam ti svašta... I sad je svaki dan sve gluplje ovo sto radim i evo. Danas te skidaju sa aparata. Danas me napuštaš. Pa dobro. Ali,Sjećaš se onoga kad sam rekao da ja nisam nista bez tebe? I nisam. Pola čovjeka. A to nije čovjek niti zivot. Tako da... Bar sam te volio,i shvatio da ni jednu ne mogu voljeti jace. Ali,Emma,bez tebe ne mogu,nezelim i necu,bez tebe mi ne ide...
My POV
Čujem Harrya. Svaku njegovu rijec. Ne! Nemogu umrijeti! Ne želim to samo tako! Ajde,Emma,otvori oci i skoči mu u zagrljaj i reci da ga volis,vec sad pati,a jos vise ce ako umrem. Nemogu to dozvoliti,i necu! Moram otvoriti te proklete oci i početi sama disati a ne pomoću ovih aparata!
Harry: ajde,Emma..... Ne znas sto cu si ja napraviti ako me ostavis...
Nista si nece napraviti jer ga necu ostaviti. Ne ponovno. Primio mi je ruku. Pokusala sam mu stisnuti ruku i uspijela sam. Ali i dalje sam imala zatvorene oci. Čula sam kako pusta svoju ruku iz moje i zatvara vrata. Dam mu signal,i on otide! Ne! Oke otvaram oci. Ajde,Emma,za Harrya! Otvorila sam oci. Bijelo. Miris bolnice. Aparati. Zvuk pulsa. Doktor je ušao u moju sobu. Pogledala sam ga,i pala mu je moja ceduljica iz ruke. Haha zar je toliko čudno sto sam živa?
Dok: VI? STE ŽIVI?
Ja: tako nekako. - odgovorila sam mu jos uvijek slabim glasom.
Dok: ovo je čudo. Ovo se nikad nije dogodilo. - čudio se i čudio i onda počeo pregledavati.
Ja: kako mislite da je čudo?
Dok: trebali smo vas danas skinuti sa aparata,a vi ste zadnji dan oživjeli. To se ne događa.
Ja: jel neko možda u hodniku od mene? Rod? Bilo tko?
Dok: vas dečko je tamo,mama i brat.
Ja: pozovite mi mamu i brata u sobu. A nemojte reci mome dečku da sam se probudila. I skinite mi ove aparate,smetaju!
Dok: skinuti ćemo vam ove glavne,a kasnije ćemo vas spojiti ponovno da pregledamo sigurno stanje. Znaci samo mama i brat?
Ja: tako je. A dečku ni rijeci.
Dok: vaša želja,moja zapovijed.
Ja: hvala vam. I zgodni ste.
Dok: hvala vam. Ja sam Zac.
Ja: možemo biti na 'ti'?
Dok: hahaha možemo. Ti si dakle Emma... Nikad nisam zamišljao da ovako pricas.
Ja: hahahah,ni ja. Koliko si star?
Dok: 23. Ti?
Ja: 20...
Dok: pa,drago mi je da si budna.. Možemo se kadkad naći na kavi,biti frendovi?
Ja: naravno. Zapisi mi svoj broj na papirić. - zapisao je.
Dok: evo. A tvoj?- uzela sam kemijsku i napisala mu moj broj na papir. Ma pobogu,pa sto ja radim,a Harry slomljen tamo vani???? - hvala.
Ja: molim. Ajde sad reci mami i Zaynu da uđu.
Dok: Zayn je brat?
Ja: da.
Izašao je,a mama i Zayn su ušli. Gledali su kroz prozor.
YOU ARE READING
You and I?
FanfictionEmma je cura koja je u početku imala sve. Novac,slavu,dečka. A onda joj se zivot okrenuo naopačke. Iako joj je ostala slava i novac,nije imala svoju ljubav. Moze li pronaći ljubav u nekome drugome ili ce samo stati na jednoj osobi i zaboraviti sto s...
