You and I?

Start again (SEASON 2)

Part 3

My POV

*

Probudila sam se,a Liam je jos uvijek bio kraj mene. Neznam kako smo jučer završili odmah u krevetu,ali znam da smo proveli nevjerojatnu noc. Vec par puta pokušavamo imati najbolje od sebe i ovaj puta je uspijelo. Bili smo zadovoljni u potpunosti. Kao da je sa njim uvijek lako. Promatrala sam ga,a onda se probudio.

"Hej ljubavi."- rekao je i poljubio me u usta.

" Hej. "- uzvratila sam mu pozdrav.

"Sto sad nije u redu? "- upitao me.

" Ma nista." - rekla sam mu jer ga nisam htijela zamarat nekim stvarima.

Sjeo je na krevet i povukao me u njegov zagrljaj.

" Znas da meni mozes sve rec. "- rekao mi je.

" Da,toga sam svijesna. "- odgovorila sam.

" Onda?"- rekao je.

" A ma razmisljala sam kako bi bilo kad ovog nece biti... Nas... Kad necemo vise biti isti ljudi,mozda mi vise necemo biti zajedno... Hoce li mi faliti to ili ce ipak ostati? "- rekla sam.

" Neznam,ali obećajem ti jedno."- rekao je.

"Slušam. "

" Kako god da bilo i kako god da mi završili,uvijek cu te se sijecati. I mozda se nekad jednom sretnemo,mozda sudbinom,mozda slucajno,ali uvijek ces sadržavati veći dio moga života." - rekao mi je na sto sam se rasplakala.

(23.05.2013. )

*

Prelistavala sam stranice starog dnevnika u dnevnom boravku. Jednostavno nisam mogla spavati nakon onog na sto sam bila prisiljena. Sad razmišljam... Mozda ga nisam trebala samo tako odbaciti,istina je da je prošlost,ali prošlost koja je dosla u sadašnjost. Zatvorila sam dnevnik i stavila ga na stol. Vrijeme je da bar malo odspavam,ipak je vec 4 ujutro.

Liam's POV

Trudim se zaspati,ali ne ide. Cijelo vrijeme razmišljam o Njoj. Emmi. Ja sam samo njezina prošlost? Sto onda tu radim? Razmišljao sam i dosao do zaključka da bih mogao nastavit sa karijerom,ali nisam siguran u sebe. Treba mi "ta" osoba koja me uvijek gurala naprijed,koja bi mi rekla rijeci koje mi zivot znače. To ne moze svatko. Moze samo ona. Jedna i jedina.

Pogledao sam na mobitel,cisto da vidim ima li kakvih novosti,ali na " početnom zaslonu" smo bili Emma i ja. Nisam mogao da izdržim a da ne idem gledati dalje naše slike. I da,lagao bih kad bi rekao da ju ne volim,volim ju vise od ičega.

Harry's POV

Ležim na krevetu i gledam u prazno. Soba je užasno prazna kad Emma ne spava tu. Neznam ni razlog zasto. Samo je izjurila i uzela dnevnik. Ali neka,trebam se i ja smiriti,i ona.

Ustao sam i prešetavao se po sobi. Vidio sam naše slike na zidu. Ah,Paris. Bili smo sretni. Imali smo i mi svoje trenutke,koje izgleda da vise nikada necemo imati.

Razmišljao sam o tome hocu li pitati Liama ako hoce sa nama do studia da snimimo pjesmu,ali onda ce netko morati Darcy čuvati. Poslao sam mami poruku moze li čuvati Darcy,a sad cemo vidjeti kad ce odgovoriti. I u sekundi je odgovrila i rekla da moze,da dođu po nju ujutro. Dobro Harry,sad bi bilo vrijeme za spavanje.

*jutro*

My POV

Probudila sam se na trosjedu. Čula sam neke glasove oko mene. Liam,Harry, Darcy... Cek cek cek i Anne je tu?! Otvorila sam oci i ustala sa trosjeda.