"Drago nam je da ti se sviđa!" - rekao je tata Frank uz velik smiješak.
"Kada krećemo?" - upitala sam uzbuđeno.
"Odmah na zadnji dan škole." - odgovorio je tata Jimmy.
"Čekajte...To je več u petak?!" - upitala sam.
"Mmh..." - promrmljao je tata Frank ispijajući čaj.
"Idete i vi?" - pitala sam nekako se nadajući da i oni idu jer tamo nikoga neću poznavati.
"Ne, to je putovanje za tinejđere a mi smo daleeeko od toga. Haha!" - rekao je tata Jimmy nasmijući se sam na svoju šalu. Ja sam se na to samo onako "kiselo" nasmješila pa ponovo postavila jedno od glupnjih pitanja:
"Ali što ću ja tamo sama? Nikoga neču poznavati." - rekla sam kao trogodišnjakinja koja želi novu lutkicu a ne može ju dobiti.
"Tamo će biti mnogo tvojih vršnjaka, siguran sam da ćeš steći mnogo prijatelja." - bodrio me tata Frank.
"Hvala vam. A sada se ja idem vratiti svom krevetu...Sigurno mu nedostajem." - rekla sam, nasmješila se, zagrlila obojicu i krenula prema sobi. Kada sam ušla u sobu stavila sam omotnicu s novcima i kartom u ladicu u noćnom ormariću i bacila se na krevet. U 14 sati ponovo me probudio tata Jimmy. On je obično bio zadužen za moje buđenje. Zapravo izvukao je kraću šibicu pa mu je to obaveza.
"Šta je opet?" - upitala sam nervozno jer me budi iz mog dragog sna.
"Ručak je dušo." - rekao je polako nebi li me ponovo "razljutio".
"Idem..." - rekla sam i pokrila se jastukom preko glave.
"Ajde!" - zaderao se Jimmy, uzeo jastuk i njime me opalio po glavi. Teškog srca ponovo sam ustala i krenula za stol. Kada smo ušli u blagovaonicu odmah sam znala da je danas na repertoaru purica s mlincima. Moja omiljena! To me razbudilo i u meni probudilo apetit. Nakon ukusnog ručka nazvala sam svoju najbolju prijateljicu Ivy i priopčila joj da idem na krstarenje. Ona je oduvijek htjela ići na krstarenje pa mi je bila podosta zavidna, što sam iskreno i htjela postići. Ona uvijek sve ubija sa pričama o raznim putovanjima na koja je išla. Sada je vrijeme da se i ja malo pohvalim.
Dani su nekako prolazili i napokon je došao taj petak! Dan završetka škole i dan mog početka putovanja. Kada sam došla iz škole krenula sam sa pakiranjem. Spakirala sam pun kofer majica kratkih rukava, vesta u slučaju da zahladi, jer ipak idemo po CIJELOJ Europi, ne vjerujem baš da će u Rusiji biti toplo, kratkih hlača, dugih hlača, trenirki, cipela, badića...
Kada je napokon stigao trenutak da krenemo oko vrata sam stavila fotić i krenuli smo. Kada smo došli u luku ispred sebe sam ugledala ogroman kruzer na preko nekoliko katova u čijem je podnožju velikim crnim slovima pisalo: NOELLE.
Pozdravila sam se sa očevima a onda se popela na brod. Na ulazu u zatvoreni dio broda neka je žena djelila boršure o brodu i govorila: Ključeve svoje sobe potražite na recepciji.
Bilo je mnogo tinejđera. Nikada nisam vidjela toliko tinejđera na jednom mjestu.
"Uhh...Samo se nadam da moja priča neće završiti kao ona Leonarda Dicapria na Titaniku..." - pomislila sam u sebi nakon čega sam se lagano nasmješila zbog besmislice na koju sam upravo pomislila. Hodala sam tražeći recepciju sve dok se nisam našla ispred velike recepcije nalik na onu u seriji: Suite life on deck.
"Dobar dan." - rekla sam u znak pozdrava ženi na recepciji.
"Dobar dan i dobro došli na kruzer Noelle!" - izrecitirala je žena sa smješkom. Vjerovatno je to već 100 puta danas izgovorila.
"Amm...Ja bih trebala sobu..?" - rekla sam nekako sramežljivo jer zaista nisam znala kako bih to drugačije rekla. Žena se nasmiješila nešto utipkala u kompjuter a onda rekla:
"A vaše ime je...?"
Ja sam se na to osmjehnula znajući da kada joj kažem svoje ime ona neće moći vjerovati.
"Noelle...Noelle Hudson."
"Noelle?" - upitala je začuđeno.
"Mmh..." - promrmljala sam.
" U redu gospođice. Soba broj 69." - rekla je pruživši mi karticu za otključavanje sobe.
"Stvarno? 69?" - rekla sam ne prestajući se smijati.
Ona je samo kimnula glavom, a ja sam uzela karticu-ključ.
Cijelim putem do sobe nisam se mogla prestati smijati. Kada sam napokon stigla na 2. kat do vrata sobe na kojoj je pisalo: 69 gurnula sam karticu u otvor iznad brave i otvorila vrata. Ali kada sam ih otvorila ugledala sam nimalo lijepo iznenađenje...
Od ♥ hvala onima koji čitaju! Molim vas da ostavite komentar♡ puno bi mi to značilo! Svaki je komentar dobrodošao ♥♡ ly ♥♡♥
