"Ni gram emocije više nemam, ruke podigla ja u vis. Minut do 12 je da se predam... "
Hope...
Polako koraćam prema koljevci u kojoj je spavala moja beba. Podižem je u ruke no nešto nije uredu. Moja beba ne plaće. Prinosim njena prsa svome uhu, no njena prsa miruju. Obuzima me strah. Nervoza je obuzela moje tijelo. U rukama držim mrtvo tijelo svoje bebe. Padam na koljena. Plaćem. Moje srce više nije bilo u jednom komadu.
● Hope probudi se sanjaš! Sve je uredu.
Odjednom sam otvorila oči i nalazila sam se u svome krevetu. Ponovno sam sanjala taj šugavi san. Kvragu proganja me još od tog događaja. Kraj mene sjedi moja najbolja prijateljica Sandra. Od prije tjedan dana živim kod nje.
● Sandra bolje sam.
Kažem joj. Na njenom licu vidjela sam strah. Bojala se za mene.
● Ponovno taj san?
Upita me a ja joj kimnem. Zabrinuto je sjedila pored mene i gledala me. Žao mi je što ju sekiram. Da me ona nije uzela sebi ne znam šta bi napravila. Uzela me sebi kada me je otac odbacio.
● Da. Sandra za što da ja još živim? Da sutra umrem tko bi plakao zbog mene?
Obje susprežemo suze. Ali to je bila istina. Niko ne bi žalio zbog mene. Pokušala sam se par puta ubiti ali nisam mogla. Kukavica sam. U životu nemam petlje ni za što. Moja tuga koju nosim u srcu je pre teška. Bol za mrtvim djetetom. Bog mi nije dao priliku ni da je držim u rukama, jednostavno dao ju je odmah anđelima u ruke.
● Hope ne pričaj gluposti ja ne bi mogla zamisliti život bez tebe.
Kaže Sandra i čvrsto me zagrli. Ona je stalno uz mene. Ali i ona će jednog dana osnovati obitelj, ne mogu joj doživotno biti remen koji se ne skida s struka.
● Hope mlada si djevojka, 23 godine, uredu život te nije mazio ali nemoj se predati.
Uvjek je bila uz mene s rijećima podrške . Ona je velikj optimist. Ni njoj ne idu sve stvari od ruke ali svejedno ima stalno osmjeh na licu.
● A šta da radim Sandra? Nemam posla...
Ponovno sam legla.
● Obuci ovo. Radit ćeš samnom u firmi, ali kao tajnica, nažalost više ne mogu.
Ja sam se uspravila. Nisam mogla vjerovati ona mi je pronašla posao. I još se isprićava što mi nije mogla naći boljiposao. Ona radi kao voditeljica ureda u Açorpu. Tvrtku vode tri muškarca. To je jedna od najpoznatiji arhitektonski tvrtki u državi. Gledala sam je u čudu dok je izvlačila neku odječu iz mog ormara. Smatram je anđelem kojeg Bog poslao u moj život.
● Hajde oblaći se ja moram ići.
Ostavila je odječu na moj krevet i izašla je iz moje sobe. S obzirom koliko se je trudila oko mene odlućila sam se i ja malo potruditi. Od kada mi se dogodilo ono sa bebom nosim većinom crnu odjeću. No Sandra me ne voli vidjeti u crnom. Obukla sam se ipak u crno. Majica i hlaće. Ali sam obukla bijelu bundicu. Tek toliko da udovoljim Sandri. Našminkala sam se tek toliko kako mi se ne bi vidjeli podočnjaci od neprospavani noći, provedeni uz plać.
Ups! Ten obraz nie jest zgodny z naszymi wytycznymi. Aby kontynuować, spróbuj go usunąć lub użyć innego.
● Gotova sam!
Kažem i izađem iz sobe. Sandra me je odmjerila od glave do pete. Bila je zabezeknuta mojim izgledom.
● Hope izgledaš savršeno.
Naravno da je djevojka u čudu. Nije me već dugo vidjela da hodam a kamoli da sam se sredila.
● Hvala ti. Idemo?
Upitam je. Ona uzme svoju torbu i zajedno se uputimo prema garaži gdje se nalazio njen auto.
● Možeš ti ovo, vjerujem ja u tebe.
Vidjela je da sam nervozna. Njoj nikad ništa nisam mogla sakriti. Iskreno i bila sam nervozna. Mućilo me što ću imati 3 šefa. Odnosno što će oko mene biti muškarci. No ponekad da bi čovjek mogao nastaviti dalje, mora preći preko svoji strahova.
● Upravu si. Mogu ja ovo....
_________________________________________
Nazalost necu moc objavljivati pricu bas svaki dan...odnosno nekad hocu nekad ne...iako mislim da ovaj tjedan necu svaki dan, dok vec od iduceg mozda hocu....ali naravno potrudit cu se da izbacujem nastavke sto cesce...
