Stojim na korici novoga početka,
a nikako da zakoračim.
Poglavlje mog ispranog života
s kojim se poigram tu i tamo,
najviše u kasne sate,
jedva postoji.
Šah - mat
I između tebe i mene,
nema ni trunke pjesama,
nema ni pjesnika,
riječi su isparile,
a potok u blizini cvrči
od ove silne hladnoće.
Drhtim
i bojim se novih ljudi,
pogotovo onog tamo,
bojim se
jer ako ga poljubim,
steći ću naviku,
a od navike me teško odviknuti.
Bojim se, a pomalo žudim
Žudim za novom pjesmom,
raskošnoj kao u baroku,
jer dosta mi je trnovitih
priča.
Zlato, zlato, zlato
znaj,
pripadaš meni.
