kako me dobro poznaje
svaku moju notu
prepoznati zna
moje zelene
i crne
i bijele
neuređenosti
uvijek posloži
pa pleše svojim glasom i
vlada mojim smijehom
i tjera me u krajnju
bezbrižnost
gdje vrijeme nema pravila
a ove obaveze koje imam
zaboravim
brzinom njene kretnje
po starome šablonu
uzima i mene pa me vuče
s jednog kraja na drugi
a onda se i njišem u ritmu minuta
navikavam se pa joj
vičem da se ne zaustavlja
jer meni odgovara ovaj tempo
bez gradacije, aliteracije i
ukrasnih pridjeva
(govorim o sebi)