ZABRANJENA LJUBAV📝

16.

Marko p.o.v

Vratili smo se iz Australije s priprema,napokon. Tea mi toliko fali, već je prošlo mjesec dana otkad sam je vidio. Danas ću je iznenaditi,upravo sam sletio na Resnik. Ona mi je rekla da je Zvone još uvijek s Hajdukom na pripremama,tako da znam da je sama i u Splitu je. Već je 10 navečer i kupio sam joj nešto i sada idem do njenog stana. Vidim da joj gori svijetlo,a kako smo se cijelo vrijeme dopisivali,samo joj pošaljem:

Pogledaj kroz prozor,ljepotice

Odmah me je nazvala. Ajme kako mi je samo falio njezin glas.

T: Marko o čemu ti? Ništa te ne kužim.

Samo sam se nasmijao.

M: Samo pogledaj kroz prozor,molim te.

Tada se pojavila na prozoru. Bila je tako predivna, mjesečina joj je obasjavala lice kada me je ugledala i na licu joj se pojavio još veći osmijeh. Ušao sam u zgradu i na pola puta smo se sreli. Sve što sam držao u rukama završilo je na podu kada se napokon našla u mom naručju. Njene usne na mojima nakon tako dugo vremena i njen miris svuda po meni. Ostao bih u ovom trenutku zauvijek.

"Ajme ne mogu vjerovati da si napokon tu. Toliko san sanjala da si tu,da san napokon u tvom zagrljaju."

"Ti si meni toliko falila. Ovih mjesec dana bez tebe su bili kao iz noćne more."

Sjedili smo satima u dnevnoj pričajući i ispijajući vino. Ona u mom naručju, dok u prostoriji gori samo par svijeća i tihi zvuci njenih najdražih pjesama.

"Otkad san te upoznala,sve je drukčije. Preokrenuo si mi svijet. Ti si moj anđeo. Uvik kad mi fališ slušan ovu pismu, jer podsjeća me na tebe. Možda je prerano,ali znaj..volim te!"

Ovo mi je toliko ugrijalo srce,osjećao sam da gorim,kao da lebdim,ma ovako se nisam osjećao ni kada sam zabio gol u Ligi Prvaka.

Lagano mi se približila te nježno svojim usnama dotakla moje.

"Ti amo,bella!" prošaputao sam joj u poljupcu,a ona se samo osmijehnula.

"Možeš li vjerovati da se ovoliko volimo,a tako kratko se poznajemo. Ni ne znamo puno jedno o drugome,ali u jedno sam sigurna,ti si taj,imaš moje srce."

"Ni ne moramo se znati dugo. Bitno je ono što osjećamo, a ja znam da želim biti s tobom zauvijek!"

Samo se zacrvenila poput ruže,što ona i je. A ja sam ju još više privukao u naručje. Tako mirno je ležala na mojim prsima,dok sam joj ja mrsio kosu.

"Marko,hajmo igrati 21 pitanje,znam da je glupa ideja,al da se bolje upoznamo."

"Ništa što ti predložiš nije glupo,štoviše ideja je odlična. Hajde ti prva,moja damo!"

Izgledala je tako zamišljeno,što ju je činilo još slađom ako je ikako moguće.

"Hm,što bi bio da nisi postao nogometaš?"

"Pa završio sam Sportsku Gimnaziju,i nije da se hvalim,ali dečko ti je imao odlične ocjene. Sigurno bi otišao u istom smjeru,upisao kineziologiju,i postao možda trener. A sad ti. Što si završila,što želiš biti?"

"Ja sam završila jednu od najtežih,ali najljepših Gimnazija u Mostaru,ma u BiH, a paralelno s tim sam se bavila tenisom i manekenstvom malo. Sada još razmišljam što bi,dobila sam ponude od nekih dizajnera. Ali dvojba mi je upisati sportsko pravo ili dizajn. Volim i jedno i drugo" "Tko su ti najbolji prijatelji,al ono pravi,ne ovi iz Slinama,sorry dinama?"