ZABRANJENA LJUBAV📝

12.

Zvone p.o.v

Budim se. Već je 8 sati. Baš me zanima s čime me Tea planira iznenaditi ovo jutro. Otkad je došla svako jutro mi pravi doručak,sve samo najbolje. Imam čak osjećaj kao da sam doma, u maminoj kuhinji. U 9:30 moram na Poljud,a oni bi željeli da i Tea dođe,moram ju nagovoriti.A prije toga idem s dečkima na kavu. Nadan se samo da je došla doma sinoć. Nisam je nikako čuo. Obično ima noćne more zbog svega što joj se dogodilo,pa uvijek vrišti u snu i budi se u suzama. No ovaj put ništa. Ulazim u kuhinju,a ona je već tamo,sva nasmiješena,pjevuši pjesme.
Ovo se zadnji put dogodilo prije dvije godine. Od tada svako jutro se budi mrzovoljna.

"Dobro jutro,Zvone!"

Da mi je znati što je se njoj dogodilo pa je tako dobre volje.

"Jutro,sister! Što je s tobom? Čudna si jutros!"

"Sa mnom? Što bi bilo?"

"Pa sva si sretna u 8 ujutro. A nikada se ne budiš ovako vesela?! Tea,da se ti nisi zaljubila?"

Tea p.o.v

Ajme,meni. Ovaj je pametniji nego što izgleda. Moram se nekako izvući iz ovoga. Ne smije saznati tko mi se sviđa.

"Ja? Zaljubljena? Ma daj,molim te. Ne pričaj gluposti! Baš si me nasmijao!"

Počela sam se smijati,samo da povjeruje. Ali sam pognula glavu samo da mi kosa pada preko obraza,koji su već lagano poprimili rumenilo,sjetivši se poljubaca od jučer.

"Možda si se sada izvukla s ovim lažima,ali i sama znaš da uvijek sve saznam. Tako da,sekice,džaba ti to skrivati od mene! Saznat ću kad tad!"

"Uredu,ali znaj što god da se dogodi da te volim najviše!"

"Znam. I ja tebe. Više od ičega!"

Prišao je i zagrlio me snažno te mi šapnuo na uho.

"Jako sam sretan zbog tebe. I nadam se da je dečko neki dobar,koji te stvarno zaslužuje."

Zbunjeno sam ga pogledala,a on mi se samo nasmiješio.

"Tea,sestra si mi. Znam svaki tvoj pokret,znam te u dušu. Kao knjigu te mogu pročitati."

"Zar je tako očito?"

"Da. Ali presretan sam zbog tebe. Zaslužuješ napokon biti sretna,posebno nakon svega što si proživjela."

Nakon što je ovo rekao samo sam ga još snažnije zagrlila i poljubila u obraz. Ne mogu opisati koliko mi je drago imati ovakvog brata. Samo me malo strah njegove reakcije kada sazna tko je dečko. Čekaj,pa ja uopće ni ne znam što smo Marko i ja. Tek smo se upoznali. Možda on ništa od ovoga ni je osjeća prema meni. Ali nadam se da i njemu bar malo srce zatreperi kada se prisjeti onih poljubaca od jučer, jer ja osjećam kao da je netko potrgao kavez i pustio sve one leptiriće da plešu u mom stomaku.

"Tea!! Jel sve oke?"

"Hm,da...zašto ne bi bilo?"

"Nekako si zamišljena. Već 10 minuta te dozivam. Pitao sam želiš li samnom na trening. Prije toga idem s dečkima na kavu,željeli bi te vidjeti!"

Uh,kako ću se sada iz ovoga izvući. Moram se vidjeti s Markom,ovo nam je zadnji dan skupa.

"Ajoj,stvarno bih voljela,ali ne mogu."
Rekla sam to te napravila bolnu grimasu,uhvativši se za stomak.

"Jesi dobro? Da ostanem danas doma?"

Ajme,nemoj ni slučajno ostajati. Idi već jednom.

"Ma,dobro sam. Znaš,ženske stvari. Nemoj radi takvih gluposti propuštati trening."