ZABRANJENA LJUBAV📝

20.

Samo sam zbunjeno gledala u njega. Kako da mu sad kažem? Ako sazna istinu,slomit će ga,ali ne mogu mu lagati. Stalo mi je do njega,ne želim ga izgubiti kao prijatelja.

"Sutra ćemo razgovarati hladne glave. Oboje smo popili i ne znamo šta radimo. Imam ti nešto važno za reći!" Samo me je nasmijeseno pogledao i zagrlio me.

Bude me zrake sunca koje tako snažno probija kroz moje zastore. Ustajen se,ali glava mi puca,pa koliko sam to popila sinoć? Osjećam nečiju ruku oko sebe,i još uvik onako snena,nasmijesim se i privučem ga bliže,misleći da je Marko. Ali onda otvorim oči i ugledan Tomu. Ajme,pa nisan valjda prevarila Marka? Kako ću sada živjeti s tim? Sada kad san postala sve ono što me je Boris nazivao. Počinjen glasno jecati,ni ne osjećam da mi suze teku niz lice.

"Hej,Tea,šta je bilo? Zašto plačeš?" Toma me brižno upita.

Pogledam ga tako tužno,osjećam se ko najveca jadnica. On bez da išta kažem,samo me snažno zagrli.

"Nije ništa bilo. Nikada te ne bih iskoristio. Previše te volim i cijenim."

Kada sam ovo čula kao da mi je pao sa srca teret težak 300 tona. Čekaj,on mene voli?! Ali zaslužuje znati istinu.

"Znam da ne bi. Oprosti što san to uopće pomislila,ti si divna osoba. Ali moran ti nešto reći."

"Znan,cilu noć samo razmišljam šta je to toliko važno. Hoćeš li mi napokon reć?"

Samo potvdno kimnem glavom.

"Prvo mi obećaj da se nećeš ljutiti i da Zvoni ništa nećeš reć o tome! Jer to mi jako puno znači,a i ti mi jako značiš."

Samo se nasmije na ovo i zagrli me.
"Obećanjem,nemaš brige. Na tebe se nikad ne bi mogao ljutiti."

"Hvala ti. Znam šta osjećaš prema meni i žao mi je što ću te ovako povrijedit,ali zaslužuješ znat istinu. Već postoji neko u mom životu,netko s kim osjećam ono za čin cili život tragan,ono šta nikad nisan osjetila. Jednostavno mi se uvukao u misli,pod kožu i u srce i volim ga,ne mogu opisati koliko. Žao mi je što san te ovako povrijedila,al jednostavno ti nisan mogla lagat i pružat ti lažnu nadu." Tužno san ga pogledala

Kad je podigao pogled na licu su mu bili izmješani razni osjećaji.

"Jesi li ti sretna s njim? Voli li te i čini li te sretnom?" Upitao je

"Da,jesam,kad san s njim kao da san na nekom drugom planetu. Kao da vrime stane i zaboravin na sve."

"E,to san htio čut. Jedino bitno je da si ti sretna,s kim god to bilo. Ako te on usrecuje,i ja san sretan."

Samo san ga zagrlila i odlučim mu do kraja ispričati sve o meni i Marku.

"Čekaj,ti i Marko Pjaca ste skupa? Još od one tekme?"

"Da," kažem sa ogromnim osmijehom na licu, "zato ne želim da Zvone zna,jer natjerati će nas da prekinemo. Već je reka da ne bi dopustia da mu je sestra u vezi s bivšim suparnikom."

"Tvoja tajna je sigurna sa mnom,ništa ne brini. A on kad vidi koliko te Marko čini sretnom popustiti će. Jer ipak nam je svima najbitnije da si ti sretna."

Samo san ga zagrlila i tiho sapnula "Hvala ti puno što si uz mene."

****
Prošlo je već pola godine otkako smo ja i Marko skupa. Išla sam par puta u Torino kod njega,ali i u Njemačku,kada je igrao u Schalkeu. Naravno lagajuci Zvoni da idem s prijateljicama na neka putovanja. U tome mi je Toma bio veeelika podrška i ne znam kako bi to uspjela da njega nema. Upoznala sam i Vlahu i Filipa,divno su me prihvatili i evo sad idem skupa s njima i Ivom na tekmu Svjetskog prvenstva. Tako sam ponosna na mog Marka i na sve naše Vatrene. Nije mala stvar,kad ti dečko igra polufinale Svjetskog prvenstva,a ni kada jedna tako mala država dogura među 4 najbolje na svijetu.