Prvi Dan Škole

31 3 0
                                    

Sjećam se kao da je bilo jučer kada sam je prvi puta vidio pred vratima srednje. Duge kovrcave kose, u plavoj traper jakni ispod koje je virila majca Dawida Bowiea. Onako polu smrznuta nemrino je držala cigaretu u ruci. Bio je početak rujna i on je došao u svom stilu, bilo je hladno i kiša se vukla poput osmijeha koji ti da profesorica kada ju moliš za veću ocjenu. Da,još se sjećam kao da je bilo jučer. Onako čangrizava kakva je samo ona znala biti. Ja sam tada započinjao 4. razred srednje. Bila je mlađa od mene, ali je sama njena prisutnost zasjenila svaku drugu. Ne znam zašto, ali te crne oči bi bile najugodnije more u čijoj dubini se želim izgubiti. Mrzio sam samoga sebe, ali morao sam joj prići. Po prirodi nisam bio sramežljiv, ali gledajući ju, hvatao me neki grč i jedva sam gutao knedle u grlu. Prišao sam joj:
"Jesi odavde ili?" - pičkastim glasom sam prozborio
-"Ne, starci su se rastali i sada živim s bakom i djedom."
-"Marin,drago mi je."
-"Znam."
Zagonetno se nasmjehnula, bacila cigaretu na pod i pošteno ju zagazila iznošenim martama.
-"Ti si Ana?"
-"Vidim da si znatiželjan, da, zašto?"
-"Sretan prvi dan." - sada sam ispao još veća budala
Ponovno mi je nabacila osmijeh, ali ga vješto prekrila kolutanjem očiju.

Od toga dana, jednio čega se sjećam osim sramoćenja pred jedinom curom nakon Maje, je dolazak kući. Moji su bili niža srednha klasa, majka je radila kao čistaćica u mojoj, sada bivšoj, osnovnoj školi dok je otac skakako sa loše plaćenog na još lošiji posao. Bolilo me gledati mamu kako žrtvuje sve svoje potencijale ne bi li prehranila brata i mene. Stari bi uredno zapio i ono malo para šta bi zaradio. Kada je bio mladi, moj brat je igrao nogomet sa drugom djecom na ulici. Igrali bi od jutra do mraka. Malac bi letio kao da mu je zadnje. Ulica inače nije bila previše prometna, ali, te srpanjske večeri, bez upaljenih svjetla, iz zavoja je naletio auto i udario ga. Hrvoje je u kolicima od svoje pete godine. Brilijantan um, sada najbolji matematičar svoje generacije. Mama i ja bi izmjenjivali uloge tko će biti doma s Hrvojem. Nije volio priznati da treba pomoć, ali život u našoj kući iz 40-tih bio je kompliciran i nama koji imamo kontrolu nad vlastitim tijelom, a kamoli teeangeru u kolicima. Stari se vraćao, s posla, jel, barem je tako rekao, pijan i pocijepane donje usne, sa malo zakorjele krvi na radničkoj plavoj košulji. Nije bio nasilne prirode, ako išta, ali staroj je dopizdilo čekajući da on doma donese nešto više od izrigane košulje i deset kuna razbacanih po džepovima stare kožne jakne.
"Dobro, zar i ovah tjedan započinješ u stilu prošlog."
Jedva je zadržavao pogled na njoj. Buljio je u točku na podu, nervozno udarajući petom blatnjavih čizmama po starom drvenom parketu kuhinje.
"Jesi glup ili koji kurac."
Ništa.
"S kim ja razgovaram?"
Ništa.
"Pun mj te više kurac, saberi se, imaš dva sina, niti jednom nismo kupili knjige za školu. Gdjr ti je do vraga ostala plaća. Opet odlaziš gledati po krčmama konobarice."
Da se razumijemo, meni je tih žena bilo žao. Bili smo malo mjesto i dobiti posao je bila lutrija, po cijenu ponižavanja.
Udario joj je šamar. Mama je bila mršava i djelovala je ispijeno, jedino je imala isti pogled kao podsjetnik na mladost koju je bacila na muškarca koji je bio nesposoban živjeti za sebe 5 minuta, razmaženo derište bake i djeda. Nije plakala, mislim da nije mogla. Plakala bi svaku večer, samo je ostala na podu, jer ipak, ovo je bilo nešto novo, ali ne i previše neočekivano. Stari se nije zaustavio. Nastavio je udarati ju po rebrima i licu. Jeo sam pahuljice sa mlijekom. Bacio sam zdjelu starome u glavu, ali sam promašio. Tada sam prvi puta digao ruku na oca, onako mrtvog pijanog udario sam šakom u glavu i šutnuo čizmama u jaja. Sljedeće ćega se sjećam je bio dolazak policije, odveli su ga na hlađenje, samo što ga poslije nismo više vidjeli. Mamu sam podigao s poda i stavio joj zamrznuti komad mesa preko face. Nije plakala. Prvi puta nakon toliko dugo vremena je ostala smirena, kao da se ama baš ništa nije dogodilo, no ta mirnoća me užasavala još više nego bilo koja druga reakcija. Bio sam ljut i otišao na bengu po cigarete i pivu.

Donijela Te BuraWhere stories live. Discover now