And Then I met You [PAUZIRANA]

7. DIO - ''Kiss??''

Osjetila sam njegov topao dah na svom licu. Lica su nam bila udaljena nekoliko centimetara. Trnci su mi prolazili cijelim tijelom, isto onako kada sam ga primila za ruku prvi put kada sam došla u onu kuću. Gledao me nježno svojim zelenim očima. Imao je zavodljiv pogled kojemu nisam mogla odoljeti. Približavao je svoje lice sve bliže i bliže mojemu. Sve sam više osjećala onaj topa dah. Njegove crvene , slatke usne bile su udaljene par milimetara od mojih. Zatim su se naše usne spojile i formirale savršeni poljubac. Zatvorila sam oči i uživala. Njegov topao dah spojio se sa mojim, njegova ruka klizila je mojim leđima, dok sam ja svoje stavila oko njegova vrata. Ljubili smo se  neko vrijeme, no zatim mi se u glavi pojavi glasić koji mi je govorio da to ne činim. Počela je padati kiša. Poslušala sam svoj glasić iz glave i prekinula sam poljubac, iako to stvarno nisam željela, te sam se odmaknula od njega.

-Zašto si to učinio?-nisam ga htjela to pitati, samo je izletjelo iz mene.

-Nisi ga trebala prekidati.-reko je sa smiješkom.

-Odgovori mi.-viknula sam na njega.

-Zato što osjećam nešto prema tebi, Molly. I ti isto nešto osjećaš.-približavao se prema meni.

-Nije istina.-slagala sam.

-Ako to nije istina zašto si prihvatila poljubac?-šutjela sam ovako mokra ispred njega. Kiša je padala sve jače i jače. Svakakve misli i osjećaji su mi se motali po glavi. Nešto sam osjećala prema njemu, ali to sama sebi nisam mogla priznati. Nisam znala što da odgovorim. sve više i više se približavao prema meni. Naslonila sam se na drvo, a on je stajao ispred mene. Kapljice vode padale su njih njegovo lice i kosu, dok me gledao pogledom punim nježnosti.

-Priznaj da nešto osjećaš prema meni.-svojim tijelom je dodirivao moje. Stavila sam ruke na njegova gola prsa, te sam ga pokušala odgurnuti, ali bezuspješno. Bio je jači od mene.

-Pusti me, Harry.-rekla sam mu.

-Neću te pustiti dok ne priznaš!

-Nemam ti što priznati.

-Imaš i ti to jako dobro znaš.-bio je potpuno u pravu. Ostala sam šutjeti. Šutjeli smo tako neko vrijeme. Kiša je sve jače i jače padala. Počelo je i grmjeti. Naslonila sam glavu na njegova prsa, te sam ga zagrlila. Jako sam se bojala grmljavine.

-Što se desilo? Sva drhtiš.-upitao me je.

-Hladno mi je.-nekako sam izustila. Zagrlio me je.

-Ima u blizini jedna koliba. Sklonit ćemo se tamo dok kiša ne prestane.-klimnula sam glavom.  Kretali smo se brzo kroz šumu. Padala je kiša, sijevalo je i grmjelo. –Zar ti nije hladno?-hodao je okolo bez majce na sebi. Nije da mi je smetalo, nego bi se mogao prehladiti.

-Nije kad me ti griješ.-uvijek slatkorječiv. Pogledala sam u njega. Ali to se ispostavilo loše jer sam zapela nogom u neki kamen i pala ko kruška. Baš mi ne ide danas. –Jesi li dobro?-dotrčao je do mene.

-Boli me noga.-jaukala sam.

-Daj da vidim. Uganula si gležanj. Probaj stati na nogu-rekao je. Pokušala sam, ali bezuspješno. Odjednom me je uzeo u naručje. Imao je tako snažne ruke. Stavila sam svoje ruke oko njegova vrata, te glavu na njegovo rame. Kiša je padala po nama, puhao je vjetar, te je jako grmjelo. Svaki put kada bi zagrmilo, stisnula bi malo jače ruke oko njegovog vrat. –Što radiš? Ugušit ćeš me!-rekao mi je dok smo se kretali prema kolibi.

-Užasno se bojim grmljavine.-pukao se smijati.

-Nije smiješno.-lupila sam ga. Stigli smo do kolibe. Nogom je udario u vrata, te su se otvorila. Ušli smo unutra. Bilo je mračno, sijevalo je i malo sam vidjela unutrašnjost. Kretali smo se po tom mraku dok me Harry nije spustio na nešto mekano. Krevet, pred postavljam. Čula sam kako je zalupio vratima. Zatim je šuškao, te se začuo udarac. –Auuuuč!-čula sam ga.

-Jesi li dobro?-upitala sam ga.

-Jesam.-nastavio je šuškati.

-Što uopće tražiš? Zar trebaš toliko šuškati?-pitala sam.

-Zakleo bi se da sam je ostavio ovdje negdje…a evo je.-čula sam ga. Zatim sam vidjela svijetlo i nečiju sjenu. Bio je to ko drugi nego Harry. Stajao je do mene držeći lampu u rukama. Lamu je stavio na stolić do kreveta na kojemu sam ležala mokra od kiše sa uganutom nogom. Lampa je osvjetljavala dosta tako da sam mogla vidjeti unutrašnjost kolibe. Koliba je bila mala. Do vrata je stajala vješalica na kojemu je bio neki stari kaput. Lijevo od toga nalazila se prazna polica, a zatim prozor. U kutu je bila peć, do nje stol, zatim krevet i u drugome kutu je bila stolica, te do nje ormar. Malo, ali udobno. Iz ormara je uzeo neke hlače i majicu, te deku.

-Presvuci se da nisi u toj mokroj odjeći.-uzela sam mu je iz ruke.

-Okreni se.-rekla sam mu. Nasmiješio se.

-Neću.

-Harry! Daj se okreni da se presvučem. Ne želim da me vidiš golu.-nasmiješio se. Joooooj, moram priznati da volim taj njegov osmijeh.

__________________________________________________

Evo vam nastavak. Zelim samo da kazem da mi je zao sto nemogu da ih cesce stavljam, ali imam puno obaveza pa ne stignem. :)

Stavljam dalje kad stignem!!