1.DIO (nema uvoda,sve cete saznati kroz pricu)
„Ellie,zar moramo?!“Pomalo se vec i derem,jer sam stvarno iznervirana i mogu osjetiti kako mi lice gori. Bolje da ne zamisljam kako izgledam.
„Kceri..pa bit ce nam lijepo“Opet me zove 'kceri'. Mrzim to,jer joj nisam kcer! Moji roditelji su me ostavili i nisam dostojna toga da me netko zove svojom kceri.
„Lijepo?!“Ljuto,ali ujedno sarkasticno sam se nasmijala. „Pa kako mislis kako cu ja steci nove prijatelje?!“Jos uvijek se derem na nju sto mi je zao,ali ne mogu se smiriti.
„Ti si draga,zabavna i dobra osoba,lako ces nekoga upoznati i zdruziti se“Govori onim svojim njeznjim briznim,majcinskim glasom. Malo sam se smirila i samo odmahnula rukom. „Kako god“I otisla u svoju sobu. Ellie je draga osoba i brizna mi 'majka'. Oni su me posvojili,kad sam imala deset godina. Lijepo provodim zivot s njima,ali nikako ne mogu prihvatiti da ih zovem 'mama' i 'tata'. Jednostavno sam ostala povrjedena,kada su me moji mama i tata ostavili bez i jednog razloga! Zato sam postala na neki nacin hladna osoba,ali znam imati i dobrih strana. Ellie i Mark su me lijepo prihvatili u svoju obitelj,cak su mi zeljeli dati svoje prezime,ali zakon to nije dopustao.
Dok sam tako lezala razmisljajuci i gledajuci u plafon,Ellie je pokucala na vrata i provirila. „Spremit ces kofere?“Njezno me je pitala. U ocima sam joj vidila sazaljenje,mozda da kazem da ne zelim,mozda bi ostali ovdje. Ali ne zelim da njena modna kuca propadne. „Spremit cu“Rekla sam za divno cudo njezno. „Mozes ti uci“Nasmijala sam se i ona isto. „Moram spremiti i ja svoje stvari. Samo sam zeljela pitati znas da sutra oko podne krecemo?“
„Da znam“Klimnula sam glavom. Ona je potvrdila i izasla iz sobe. Ja sam uzahnula,digla se s kreveta te skinula svoj kofer s ormara. Sjela sam na pod pored kofera,te upalila 'Facebook' na mobitelu. Poruka od moje prijateljice Demi. *Hej kako prosao razgovor? <3333* Zao mi je sto cu je morat ostaviti. Velika je to udaljenost i logicno je da necemo ostati u dobrim odnosima. Iako se uvijek pravim hladnokrvna,zao mi je i tuzna sam. Samo u svojim mislima mogu priznati :/
*A znas da sam morala poslusati*Odgovorila sam bez ikakvog smajlica,jer sam se upravo tako i osjecala. Zapravno nisam znala kako se osjecam.
*Ali si i mogla izbjeci,opet se pravis hladnokrvna. Ali dobro,to si ti...moja selena <3*
Bljak! Pravi se romanticna! Iako i ja nju volim,i koga god voljela ne mogu nikome to reci...tako...iju. *Ah dobro...*
*Znam da i ti mene volis*
Dopisivalas sam se s jos jednom najboljom prijateljicom i prijateljem. Kao smo se 'pozdravili' preko Facebooka,jer svi znaju da ja ne volim oprostaje,tj. ne volim se pozdravljati.
(...)
Ujutro me Ellie budi,otvaram svoje teske kapke i od svjetlosti jedva gledam. „Sel duso,spremi se trebamo krenuti“Protegnula sam se jos uvjek bez glasa gledajuci u nju.
„Mhmmm“Ispustila sam glas dok sam se protezala. „Evo,samo malo“
„Okej,kada se spremis sidi. Dorucak ti je spreman,pa ces ga jesti putem.“Otisla je iz sobe.
Ja sam ustala i prvo od svega otisla u kupaonicu te se otusirala,oprala zube,nanjela puder,tus za oci,maskaru i podebljala svoje obrve. Zatim zavezala kosu u visoki konjski rep. Obukla sam crne tajice,bijelu majicu bez rukava,te crvenu kariranu kosulju na majicu. Koferi s odjecom su vec otisli za 'Los Angeles' koliko sam razumjela Marka sinoc. Spremila sam mobitel i jos neke sitnice s svog raznog stola u svoju crnu koznu torbu. Stala sam na vrata od sobe,te ju pogledala. Puno toga sam ovdje prozivjela. Uzdahnula sam te polako zatvorila vrata. Kada smo trebali krenuti i izasli van ispred kuce,kako bi sjeli u auto,tamo su bili moji prijatelji. Ja sam stala na stepenicama i ostala bez teksta. Sto rade tu? Znaju da ne volim rastanke.
YOU ARE READING
Past
FanfictionPrica u koju cete se zaljubiti. Osnovana na tajnama i lazima dvoje ljudi,koje ih stalno vracaju u proslost. To ih dovodi do boli,patnje i tuge. Hoce li se zaljubiti? Hoce li pobjediti svo zlo koje ih sprjecava u tome? Ili ce se ipak rastati zuavijek...