Past

Neighbors...

2. DIO

Nedjeljno je posljepodne,savrsen dan za gledanje filma. Pridruzila mi se i Ellie. Gledali smo po ne znam ni koji put 'Tri metra iznad neba',ali jednosavno volim taj film. Jer tamo mogu osjetiti tu ljubav izmedu dvoje mladih ljudi koju....koju ja na zalost ne mogu osjetiti. Ni jednog muskarca ne mogu gledati s...s takvim osjecajem,valjda.

„Znas razmisljala sam...“Mama me...Ellie me prekida u gledanju filma i razmisljanju takodjer. „..zelis li raditi kod mene?“

Podigla sam svoje obrve,stvarno iznenadujuce. Raditi za nju?

„Mislim...ne moras,ali toliko si puta rekla da ne zelis da zivis na nasoj grbaci sto nije istina,ali ako zelis...primila bih te“

„Dala bi mi posao?“Raznjezila me je ovom izjavom i zao mi je sto tako uvijek ruzno postupam s njom,ali ne mogu protiv sebe,svojih osjecaja,a ponajvise onoga cega se najvise bojim....proslosti.

„Pa kcer si mi zaboga“Stavila mi je svoju ruku na moje koljeno i pomilovala me je. „i sto se mene tice nebi radila,ali stalno ponavljas...“

„Znam“Prekinula sam ju. „i oprosti,ali ne mogu protiv....ne mogu protiv svojih osjecaja. I...da zelim posao“Rekla sam opet hladnokrvno,dok me je Ellie gledala svojim blistavim plavim ocima.

„Znam da si povrijedena ljubavi,ali...zar ne mozes pokusati...da...“

„Da sta?“Opet joj se drsko ubacujem u rijec.

„Da nas pokusas gledati kao roditelje?“Rekla je tiho,kao da se boji mene ili moje reakcije. A tko se i nebi bojao kada sam tako drska,moje misli mi govore.

„I gledam Ellie,ali znas koliko sam patila“

„Znam“Zagrlila me je i poljubila i nastavile smo gledati film.

Da,bi samo znala koliko jos uvijek patim,koliko vam zelim reci mama i tata,koliko vam zelim reci da vas volim. Ah,koliko vas samo volim. Gledala sam u nju koja je tako zaljubljeno gledala u film,a ja sam razmisljala koliko ju volim. Mama....kako bih to zeljela govoriti joj. Sto bih sve dala,boze moj. Oni me zovu kceri,ljubavi,duso,svim mogucim lijepim rijecima koje mi dokazuju koliko me vole,a ja ne mogu reci jedno obicno 'mama' ili 'tata',koje bi njima toliko znacilo. Ali moja proslost...uvijek me vraca unazad. Kako su me ostavili i koliko mi s time sam boli nanjeli.

(...)

„Ne!“Budim se i cujem sama sebe kako sam se zaderala. Gledam na sat '6:30'. Ponedjeljak je,moram u skolu. Hvala Bogu,Ellie i Mark nisu kuci,pa nisu ni culi. Sva sam bila u znoju. Opet ona ista prokleta nocna mora. Spremila sam se za skolu i u 7:00 krenula. Dok sam hodajuci niz ulicu krenula prema autobusnoj stanici gdje cu sacekati bus,netko mi je svirnuo. U oko mi je odmah upao savrseni model 'Laborghinia Aventador'. Odlican auto. A tek nakon sto sam odmjerila auto,pogledala sam vozaca. Bio je to onaj decko od neki dan. Kako li se ono zove? Hm...Justin. Otvara prozor.

„Hajde upadaj“Zamahuje glavom prema suvozacevom mjestu.

„Ne trebam prijevoz hvala“Odmahnula sam glavom i zatim ponovno krenula prema naprijed.

„Pa daj nisam neki manijak,odvest cu te u skolu. Susjedi smo pobogu“

„Ne,rekla sam“Opet drsko govorim.

„Kako god zelis“Zatvorio je prozor i snazno stinuo gas i otisao,ostavljajuci prasinu iza sebe. Sto si on umislja? Mene voziti u skolu,o boze. Sarkasticno sam se nasmijala u sebi.

(...)

Veliki odmor,sljedeci sat mi je...Engleski. Krenula sam si u dvoristu naci mjesto,kako bih nesto prigrizla,ali eto vraga ni jedno slobodno. Morat cu sjesti na stepenice,ali vidim vec neki sjede,pa meni nece biti problem. Taman sto sam krenula,cula sam da me netko doziva. „Selena“Okrenula sam se i vidjela curu s kojom sam jedinom progovorila vise od pet rijeci. Teodora. „Hej“Dotrcala je niz stepenice do mene. „Hocemo zajedno doruckovati?“Pita me sva zapuhana kao da je trcala maraton.