Past

5.

5. DIO

Samo sam osjetila njegove vrele usne na svome obrazu,a zatim njegov vreli dah na uhu koji mi je sapnuo „Laku noc Selena“. Kako lijepo izgovara moje ime. Sjeo je na motor i nestao,a ja sam jos uvijek paralizirana ispred vrata. Protresla sam glavom i otisla u kucu. 

Budi me iritantni zvuk alarma na mobitelu. Gasim ga i bacam na krevet. Tako sam umorna i neda mi se u skolu. Ali sta je tu je,koliko god mi se nije dalo ustala sam se obavila svu potrbnu jutarnju higijenu,obukla se njanjela maskaru i izasla iz kuce. Kretala sam se po plocniku. Cilj mi je bio doci do autobusne,ali kako i vecinu mojih jutranjih sati prije skole netko me zaustavlja. A taj netko je Justin. Cijelo jutro sam razmisljala o svojoj reakciji na njegovu blizinu i njegove dodire. Sada kada je motorom stao uz plocnik zaustavljajuci me glasom ponovno sam se najezila i u svojim obrazima sam osjetila maleni osmijeh koji sam zeljela sakriti,ali mi nije uspjevalo.

„Ides samnom?“Smjesi se i pokazuje one svoje divne bijele zube,a zatim zatvara jedan kapak svojih kestenjastih ociju. Sve se cinilo tako usporeno. Podigla sam svoja ramena,nasmijala se i sjela na motor. Ne znam ni koji mi je bog bio u tom trenutku. Moje tijelo je radilo za moju glavu. Kako god sjela sam i krenuli smo se,za zdravi razum sada nema vremena,a ni mjesta. 

Stigli smo i dosta pogleda je bilo na meni....zapravo nama. Sisla sam i sacekala,jer je ipak red. „Sta imas prvi sat?“Pita me dok krece prema skoli uz mene.

„Matematiku“

„Opaa i ja isto,hajmo“Smije se i ubrzava korak kada se zaculo zvono iz skole. 

Na satu Justin sjedi do mene. Divno! Moram priznati neugodno mi je zbog onoga sinoc,a i....moram priznati....zbog toga sto sam porazila svoj ponos i sjela s njim na motor samo tako par puta vec i sto sam ga dodirivala i on mene,a obecala sam da me ni jedan muskarac ikada dotaknuti. 

Iz misli me vraca trzaj,koji stvaram ja kada skacem sa stolice. Da,justin me je primio za nogu i trznula sam se. Ne volim dodire na nogama. 

„Ispricavam se“Ispricala sam se profesoru i prjekorno pogledala u Justina. „Sto ti je pobogu?!“Sapcem.

„Sto, sinoc ti nije smetalo?“Smije se i sapce mi na uho,kroz kosu koja mi je padala niz ramena.

„Stvarno si svinja“Sama se sebi gadim,zbog toga sto sam mu ikako dopustila da me dira. Fuj! 

„Pa dobro,sinoc nisam bio svinja kada si se onako jezila na moje dodire“Opet se sarkasticno smije i ponovno gleda prema ploci s osmijehom,te nastavlja prepisivati.

„Odvrata si da znas“Gledam ga,a on se i dalje samo smije. „Zapamti ovaj dodir,jer ti je posljednji“Sapcem ozbiljnim tonom i to ozbiljno mislim. 

„To cemo jos viditi“S osmijehom se uvaljuje dublje pod stol i odlaze olovku. Okrecem ocima i javljam se kako bih rjesila zadatak.

(...)

Sljedeca dva predavanja su prosla bez Justina. A nadam se da ce i ostala dva. Hodam hodnikom prema kantini,ali nesto me je pomelo i pala sam. Kada mi se vid napokon razbistrio vidjela sam da mi se svi smiju i nitko ne zeli pomoci,a ja se osjecam jako lose. Napokon dobijam snagu i polako se ustajem. „Dobro si?“Cujem glas iza sebe,dok sam skidala prasinu sa sebe. Okrecem se i ugledam,a koga drugoga nego Justina. 

„Em...“S vrtoglavicom pokusavam progovoriti,tresuci glavom. „ valjda“Ne sigurno odgovaram.

„Hajde da te vodim u bolnicu“Justin me hvata za nadlakticu.

„Ne diraj me“Otrgnula sam svoju ruku iz njegove. „Ne vozis ti mene nigdje“

„Selena!“Meni dobro poznata djevojka trci prema meni. Teodora. „Vidjela sam da si pala,jedva sam se progurala. Sto ti je?“Prima me za ramena i gleda me. „Blijeda si“Sada polaze svoje dlanove na moje obraze,a zatim pogled usmjera desno od mene. Nije valjda....Justin. Jos je tu.