Ti mala zlatice,
moja slatka miljenice.
Sjećaš li se toga dana,
kada si meni svoje usne dala?
Sjećaš li se toga dana,
kada si grijehom mene okaljala?
Sjećaš li se toga dana,
dodira i usana mojih?
Sjećaš li se toga dana,
kada sam ljubio,
kao nikada do sada?
Bila je to slana kiša,
rodio se poljubac,
nov i prvi.
Ljubio sam tebe,
pod snažnom olujom.
Poljubac tvoj,
bijaše slan,
i odveo me u san.
Poljubac tvoj,
odveo me dalje od klasicizma,
i stvorili smo svoj svijet.
Gdje moja duša nije tama,
i gdje ti nisi književni kritičar.
Ti mala zlatice,
koja obaraš pisanjem,
dopustila si da me zavedeš.
Ti mala zlatice,
moja slatka miljenice.
( nadam se da sam te barem malo oduševio, ipak je ovo samo za tvoje oči, zlatice )
YOU ARE READING
Vatra
PoetryAko ikada naslikam vatru, znaj da si ti njen uzrok. Zato što je vatra kemijska reakcija, barem tako internet kaže. cover by: translate_girl