Oduvijek sam se pitala od kojih to nijansi je sastavljen čovjek. Da li su njegove krvne stanice, arterije, vene i kapilare plave boje, ili imaju svoju ludu boju koja se izdvaja od sustava i živahno pluta u čovjeku?
Tvoje nijanse su razne, živahne kombinacije sumornih, veselih, staromodnih boja su naslikane u tebi. Svidjela mi se tvoja ogoljena duša o kojoj sam napisala pjesmu. I dalje nota ima svoju liniju, a ta je da duša ne smije ostati tama.
Kao što ni organ dišnog sustava -- srce, mali oblik ne smije završiti tužno. Zvijezde šaputaju kako sve mora imati sretan završetak, a život služi da nas nauči lekciji.
U bajkama postoji sretan završetak. U realnosti rijetkost.
A tvoje hladne ruke, su ipak okovane sa dugom. Zašto onda ne bih plovila u njihovom svijetu?
Zaslužujem li to?
Zaslužujem li tvoje hladne ruke pune duge?
YOU ARE READING
Vatra
PoetryAko ikada naslikam vatru, znaj da si ti njen uzrok. Zato što je vatra kemijska reakcija, barem tako internet kaže. cover by: translate_girl
