Vatra

》Divlje usne vode u propast.

"I još uvijek se pitam, pa čak i nećkam nakon svega što se dogodilo iako znam tvoj odgovor. Iako sam vrlo dobro svjesna tvojeg odgovora koji me, malo reći fascinira, da čak i fascinira i najdublji kutak moje podsvijesti. Unatoč tome što vidim okomljene ruke podsvijesti kako me guše, niti one ne spriječavaju da svojim glasom nadjačam buku moje duše, ako je to moguće. I ponovno sumnjam; dolazim u to stanje koje me razara, kao i ova prokleta seansa ljubavi što se nadvila nalik vulkanu i obasjala moj život ali tamnim bojama. Možda je slikar pogriješio?

I još uvijek se pitam, da li mariš za ovo stanje ljubavi? Ti si poput Romea, junak od čovjeka sa kojim sam trebala živjeti sretno, no kamen se ukamenio u tvoju srž, možda to bješe glavni razlog zašto sam sada na ivici. Na ivici života, iako znam da želim dalje živjeti, kucati svom snagom. Ovaj vjetar, ova bura nije ni približna onoj koju si ti nanio u moj život.

Niti bura, građa tvojih usana. Mada te divlje usne vode u propast, te tvoje usne koje sam ljubila. Znaš li to, Romeo?"

( ulomak iz moje knjige koji nikada neće ugledati svijetlo dana, neće zauzimati mjesto u knjižnici, no zato će red u mojoj duši )