Stranac

227 5 2
                                    

Chapter 1.

Sjedio sam pored obale i slusao valove kako zapljuskuju stijene..Osjecao sam se kao da udaraju tacno u moje srce i nanose mu bezbroj oziljaka...Ipak znao sam da to nije tako..Znao sam da to sam sebi radim svaki put kad pomislim na tebe i kad pozelim glasno da ti izreknem ime i da te pokusam cak i dozvati natrag...Znam i da sam nazalost jos uvijek u staroj prici..koja nikako da dostigne kraj..Korice moje knjige nikad nece biti zatvorene...Nisam ja bio sam..Sve su mi misli lutale ka pucini i ni primjetio nisam kuda odlazim sve dok mi noga nije osjetila cari ponora...Samo jedan maleni trenutak..jedna milisekunda je bila dovoljna da isparis kao male cestice vode koje su svuda oko mene letjele...Sasvim malo je bilo potrebno da te zaboravim...I vraski mi se svidjelo...

Mislio sam da bi bilo dobro da to tako i ostane..Dok sam koracao po rubu litice i razuma pomalo sam pocinjao da se smijem...Odjednom uhvatio sam sebe kako se grcam od smijeha i ako je moguce smijao sam se svom smijehu..Poludio sam..Znam...

Koracao sam dalje i sve vise njihao nogu po nogu iznad smrti..Smijao joj se u lice,iako sam znao da ta tasta dama nece dopustiti da stvari ostanu na ovome..Bojao sam se sta ce uraditi a u isto vrijeme zeljno iscekivao..

Mislio sam da je izazovem da joj olaksam ono sto neminovno slijedi..Kada su mi oci odletjele malo dalje i kada me u lice kao grom udarila jedna mala osoba...Ni primjetio nisam da nisam sam,da vec odavno neko me gleda i da moje ponasanje izaziva zgrazanje...Ono sto je meni bilo zabavno ocito je nekome bilo..pa malo je reci ludo..

Vidio sam je kako nedaleko od mene stoji,okrenuta prema meni i gleda me...Gleda kroz mene..Ni dan danas nisam siguran...U jednoj ruci sal,u drugoj ruci ljepota....Sva sjajna kao neka bozica iz price..Usana plavih od hladnoce,ociju sjajnih od suza ili je od kapi vode koje su leprsale naokolo....Zaintrigirala me.

I kada su nam se pogledi konacno sreli znao sam da me vidjela...da je procitala sve o meni..od onog dana kad sam prvi put zaplakao do onog trenutka kada si otisla i do ovog...Zbog kojeg sam tu.

Znao sam da me nije osudjivala...Da je jednim dijelom cak i razumjela me,sto mi se cinilo tako odvratno da nisam mogao ni da progovorim.

I tako zurili smo jedno u drugo sve dok njen sal nije doleprsao do mene i dok ga nisam svom snagom privio na grudi..kao da mi zivot o tome zavisi..kao da cu umrijeti bez njega...ali tako sam se i osjecao...Kada bi jedan dio nje otisao uz vjetar..ja bih umro..

I ta spoznaja me toliko uplasila...Cak vise od dame koja me mamila nize...I cak sam pokusao da se oduprem tom pogledu..tim divnim ocima koje su u sebi drzale svijet...

Nakratko mi je kroz misli proletila ideja da ti se predam kao nikome do sad...i uplasio sam se kada sam odmah pomislio da ti mozda imas vec nekog ko ti grije noci...I sada dok sam stojao tu..na mjestu gdje sam trebao da odem..na prelazu mog zivota...i dok ti se haljina njihala oko nogu...ja gledao sam kako se moj zivot gubi..topi pod tvojim bosim stopalima i kako gazis sve ono sto me tistilo cini mi se vijekovima..Ni sam ne znam koliko smo tako stojali...Cini mi se kao vjecnost..a opet suvise kratko..Pozelio sam da se citamo tako u nedogled,da me upoznas...ali stvarno upoznas..bez da ti i rijec moram reci...I onda kao maleni sum,a zatim sve jace,prolamao se neki meni nejasan zvuk...Vidio sam kako ti se usne tresu i kako ti lice odjednom oblivaju suze...Vidio sam da si ziva i da si vise bolna nego ja..Vidio sam kako ti se u ocima smjenjuju scene nekog ranjavanja...I odlucio sam,ja cu da te zasititim...

Sa silnim strahom u srcu i hrabrosti u ocima ja lagano sam pruzio ruku prema tebi...Drugom jednako stiskajuci sal i onda kao da sam malo umro...Moja ruka je prosla ravno kroz tvoj desni obraz,zaustavila se negdje na potiljku i kao da sam pokusao da ti umrsim kosu,ja pomjerao sam prste...ti si i dalje plakala..I nije mi jos jasno zasto mi je ruka bila mokra...Pokusao sam da se povucem ali samo sam ruku pomjerio nize,dotakao ti korijen vrata i ti kao da si se trgla..I opet moja ruka je prosla kroz izmaglicu tvoga postojanja....Oblio me hladan znoj...I moje suze pomjesase se sa vjetrom...


StranacWhere stories live. Discover now