Pomjeram granice iluzije i stvarnosti.
Nosim tamu
i ne zaboravljam je pružati.
Ludo zaboravljam
da je sve ovo
nošeno zabranom koja je
pod koprenom iskrenosti i ljubaznosti.
Zaboravljam
da ne mogu udisati
čisti zrak jer je atmosfera
ovog mjesta upotpunosti zagađena.
Ovo mjesto neće opstati.
Hoće li se rasplinuti?
Hoće li se sve rastaliti
i pročistiti kao zlato?
