Rezonujem svaku misao
kao tajnu ili laž.
Mjerim te misli parametrima
koje već odavno primjenjujem
i nisu me prevarili nikada.
Zabranjujem sebi
da tragam za nadom u bolje
jer kada gledam ova lica
bolje nikako ne postoji.
Rezonujem sve kao
da je paralelni svijet,
Virtualnost.
Ne vjerujem ovim ljudima
Jer bivaju ogoljeni
Kao kad čovjek
Počne da trune
I polako se otkriva
njegov grozan skelet.
