Ja:"Znaci nisu ovde?"
Kris:"Zapravo nigdje na području cijelog kontinenta"
Ja:"Onda su se vjerovatno vratili u Hrvatsku"
Kris:"Avion će vam biti spreman za 4 sata"
Alex:"Mislili ste bez mene ići negdje?"
Lauren:"Alex dobro si"
Alex:"Daaa,a ti Nika nešto nisi sretna sto me vidiš"
Ja:"Ma tko to kaže?"
Kris:"Da napomenem nemate puno vremena"(...)
Ja:"Vraćam se za Hrvatsku"
Nikolas:"Zašto?"
Ja:"Idem posjetiti Lisinskije"
Nikolas:"Zanimljivo"
Ja:"Mnogo"
Nikolas:"Kad ideš?"
Ja:"Za 3h"
Nikolas:"Wtf?"
Ja:"Hahahah,al vraćam se do kraja tjedna valjda"(...)
Već putujemo 15h utrnula sam sva
Ja se samo nadam da ćemo moći izbjeći moje roditelje i sve ostale poznate osobeJa:"Kad dođemo idemo direktno njima kući"
Alex:"A ti znas gdje oni žive?"
Ja:"Joj puno si toga propustila"
Lauren:"Sljecemo za 10min"Kada smo sletili uzele smo ruksake u uputili se prema kući Lisinskih
Ja:"Dobar dan teta Marija"
Marija:"Pa dobar dan Nika ,sto te dovodi ovamo"
Ja:"Gdje su ti sinovi?"-zanemarila sa njeno pitanje
Marija:"Oni su kod tate na vikendici"
Ja:"Gdje točno?"
Marija:"Zašto te zanima?"
Ja:"Molim te teta Marija bitno je"
Marija:"U redu"-rekla je sumnjičavo ali ipak je pristala
Kada nam je napisala adresu prvo mi se smučilo sve jer moramo proći pored moje kuće i kuće ZlatarovihUpadajte u auto,ja vozim
Vozile smo se negdje 10-ak minuta i onda sam parkirala auto na početku šume
Ja:"Ja ću na stražnji ulaz ,Lauren ti ulaziš na prednji,a Alex ti ideš sa mnom i direkt u podrum,a ja ću na tavan"
A&L:"Zapamćeno"
Alex i ja smo krenule na stražnji ulaz i taman kad sam se krenula penjati na tavan nešto me zgrabilo i vise se niceg nisam sjećala
(...)
Budim se u nekakvom kavezu ,doslovnom kavezu za životinjeMario:"Pa Nika..."
Ja:"Pusti me odavde Mario"
Mario:"Zadnji put kad sam te pustio slomila si mi srce ..::Svi ćete požaliti i ti i Nikolas i Lucija"
Ja:"Lucija?"
Mario:"Lucija Herceg"
Ja:"Tko je to?"
Mario:"Pa tvoja Tania, sad me Izvini moramo naći tvoje prijateljice"Sjela sam na pod i razmišljala sto sad da radim ,a onda mi je naumpalo da bi mogla obiti bravu
Naravno uspijelo je (nakon nekog vremena) ,sad samo moram pronjuškati po ovoj sobi da vidim kakvi su im planoviNašla sam par mapa sa označenim mjestima i stavila sam ih u ruksak te krenula prema vratima
Mario:"Sad kako imamo Niku ,to će nam biti mamac za Nikolasa"
Ivan:"Nika je uvijek bila prefrgana,oslobodit će se ona"-bingo majmuneUzela sam palicu koja je stojala pored vrata te se sakrila tako da kad uđu da ih mogu opalit
Uspjela sam jednog odvaliti ,al drugi se izmaknuo i izbacio mi palicu iz ruku
Izvadio je pištolj iz džepa u uperio ga prema meni
Msm on je toliki kreten ,nitko nije glup otići bez štitnika na zadatak
I tako je on mene promašio jednom ,drugi put je ciljao u stomak ali tu je štitnik ,a treći se predaoPočeo mi se približavati sa palicom i uspio me udariti po nozi zbog čega sam izgubila ravnotežu
Mario:"Nika ,gotovo je"
Alex:"Ne ako se ja pitam"-rekla je te ga pogodila metkom u potkoljenicuInače kada gađate u potkoljenicu tj u onu kost samo će malo iskrvariti i preživjeti će
Ja:"Kris imamo ih"
Mario:"I sta ćeš nam sad uraditi ,ha ljubavi?"
Ja:"Mučiti će vas"
Ivan:"Hahahaha nećete vi nas toliko dugo držat"
Ja:"Ne brini te se...Moći ćete se pozdraviti sa prijateljem"
Mario:"A kojim točno?"
Ja:"Pa Emiliom"
Mario:"Emiliom?"
Ja:"Dap vas vođa se sam uvalio u to ,ja nisam morala ni raditi ništa"
Ivan:"Plan nam je zvanično otišao u tri lepe"
Ja:"Drago mi je sto to čujem...Vodite ih odavde"(...)
Vratili smo se u L.A ,trenutno jedem ,danas nemam trening jer trenerica nije nešto dobro
Nikolas:"Znaci sad ih sve imate?"
Ja:"Da ,ali nešto mi govori da ovo nije gotovo"
Nikolas:"Sa Emiliom se nikad ne zna"U sekundi mi je nešto naumpalo ,pa sam odskočila od stola i zgrabila jaknu te krenula van
Nikolas:"Gdje ideš?"
Ja:"Kod Krisa, zaboravila sam nešto"...
Ja:"Kris ,jesi tu?"
Kris:"Nikaaa,sta te dovodi ovde van radnog vremena"
Ja:"Bolje da dođem sama nego da me ti prisilno prizemljis ovde"
Kris:"Istina"
Ja:"Ne al ozbiljno trebam razgovarati sa Emilijom"
Kris:"U redu"-pružio mi je ključeve od vrata koja vode do ćelijaJa:"Zašto ti je ovo trebalo?"
Emilio:"Trebalo sta?"
Ja:"Obećao si da ćeš se popraviti ,baciti cigare i konačno postati normalan"
Emilio:"Neka se obećanja mogu prekršiti"
Ja:"Al zašto...Zar je toliko teško odreći se loših stvari u životu?"
Emilio:"Probaj se ti odreći čokolade ,ne može ...Eh isto je tako i sa mnom"
Ja:"Kad smo već kod čokolade donijela sam ti jednu"
Emilio:"Koji si mi otrov strpala unutra?"
Ja:"Hoćeš ili nećeš?"
Emilio:"Hoću"
Ja:"Nisam ni mislila obrnuto"-rekla sam te mu pružila bijelu Tomblerone čokoladu,moju omiljenuJa:"Eh sad želim da mi sve ispričaš"
Emilio:"Sto točno?"-rekao je stavljajući trokutić čokolade u usta
Ja:"Sta je bilo sa tobom i zašto si se opet okrenuo prema kriminalu?"
Emilio:"Ja sam se bio promijenio ,ali me ni tad nitko nije volio ,osjećao sam se nekako ne potpuno,pa sam se vratio starom načinu života"
Ja:"I kako se sad osjećaš?"
Emilio:"Joj sta ja znm...Isto valjda.."
Ja:"I do kojeg si zaključka došao?"
Emilio:"Smaras"
Ja:"Ne smaram nego ti pokušavam pomoći"Nije odgovarao ništa ,tako smo sjedili u tišini dosta dugo
Ja:"Jel to znas nešto o Taninom mijenjanju imena?"
Emilio:"Ona se zove Lucija , Tania joj je bilo kamuflažno ime"
Ja:"Znaci o tome se radi"
Emilio:"Sad bi te zamolio da ideš hoću spavat"
Ja:"Kako hoćeš"Ustala sam se i uputila kući
Ići ću kroz park treba mi samoća trenutnoXx:"Ruke u vis ,predaj novac"
Ja:"A sta ako neću?"
Xx:"Vidit ćemo hoćeš promijeniti mišljenje"Osoba sa maskom preko lica se zaletila nožem na mene
Uhvatila sam joj ruku u kojoj se nalazio nož te mu ga izbila i onda sam ga oborila na pod
Ja:"A sad da vidimo tko si"
Sjela sam na noge te osobe i skinula mu masku
Ja:"Koji kurac....Tania????"
Lucija:"Lucija zapravo"
Ja:"Koji vrag?"
Lucij:"Heii Nika"
Ja:"Sta je vama svima?"
Lucija:"Moram od nečeg živjet"
Ja:"Od krade?"
Lucija:"Pa kako drugačije?"
Ja:"Ne kontam"
Lucija:"Od dana kad su te poslali u internat ja sam beskućnik"
Ja:"Molim?"
Lucija:"Da Nika ,tvoji dragi roditelji su me istjerali iz kuće odma nakon tvog odlaska"
Ja:"Ako želiš možeš živjeti sa mnom i Nikolasom dok ne nađeš posao i stan"
Lucija:"Pa da bude kao i prošli put"
Ja:"Izvini molim te sto sam prisilno odvedena u internat"
Lucija:"Kako god ne želim da se mjenjam"
Ja:"Daj Lucija"
Lucija:"Vidimo se Nika"
Kada sam došla samo sam se zavalila u krevet i zaspala
YOU ARE READING
Emilio's game
Adventure23.07.2018 Ovo je nastavak od »Momci iz kraja« Nika se doseljava na drugi kontintent kako bi se udaljila od roditelja i započela nov zivot ,ali ne doseljava se sama. Uz probleme,suze,patnju,smijeh,radost koja ju očekiva ona se također suočava sa sv...