My Psycho

2. Dio

Čim sam se ujutro probudila, a to je bilo jako rano negdje oko četiri sata ujutro. Jeste da sam kasno legla i da sam spavala samo par sati ali jednostavno nisam mogla više spavati. A razlog toga je moj novi video. Sinoć sam do kasno uređivala taj video i odmah sam ga objavila jer nisam mogla više čekati a i stvarno me zanimaju reakcije mojih pratitelja. Zato sam odmah posegnula za mobitelom da vidim kakve su im utisci. Dok sam čekala da mi se sve učita pogledala sam kroz prozor svoje sobe i primjetila prve zrake Sunca kako se bore da zablistaju u punom sjaju kao i svakog dana. Da baš kao i svakog dana zadive bilione ljudi svojom blistavom pojavom.

Video se učitao. Huh, iako se bavim youtubom već oko godinu i pol svaki put je isti osjećaj. Svaki put imam neki čudan osjećaj u stomaku i.....to je nešto što se ne može opisati.
Polako i smireno sam pogedala na mobitel i počela čitati komentare. Svakim novim komentarom sam imala veći osmijeh na licu i bila zahvalnija na svim stvarima koje imam u životu. Sad sam samo čitala komentare a večeras kada Jack i Elizabeth odu na avion onda ću u miru polako se trudti da odgovorim na što je više komentara moguće.

Još malo sam ostala čitati njihove utiske i shvatila kako je puno njih sa sličnom životnom pričom kao ja,a to mi jako puno znači. Smatram da je puno lakše prihvatiti svoju sudbinu i pomiriti se s njom kada znate da niste jedini na ovom svijetu koji su osuđeni na takav život.

Vrijeme je brzo prolazilo a kada sam pogledala na sat već je bilo oko pola šest ujutro. Prisjećajući se da Jack i Elizabeth danas putuju nazad u Njemačku zbog ispitnih rokova koji im se sve više približavaju, odlučila sam se da ustanem i napravim nam svima doručak.
Brzo sam otišla u kupatilo i zaputila se u moju predivnu kuhinju. Iako živim sama u kući željela sam da imam veliku kuhinju i imam ju. To je moje najdraže mjesto. Mjesto gdje sve moje ideje postaju stvarnost. Mjesto gdje su nastale torte kojima se broj ne može reći. Mjesto koje sam ja nazvala Rosa Fiancée. Da, znam. Znam da nema nikakvog smisla ali eto. Taj mi je nadimak jako sladak i zanimljiv.

Naše najdraže jelo su naravno palačinke pa sam prvo napravila smjesu za njih. Dok sam stavljala tiganj da se ugrije odlučila sam da ću nam napraviti obilan doručak.

Ne razumijem kako sam puna energije u rano jutro jer to baš i ne liči na mene. Počela sam praviti i omlet s povrćem te ujedno praviti smoothie dok su se palačinke polako pekle. Pravljenje smoothie-a mi je nekako najdraže i stalno ih pijem. Doslovno.

Znam ja da je loša ideja odjednom praviti to sve jer moram na sve strane ali ja to jednostavno volim. Pogotovo kada mi sve cvrči i ja moram na sve strane , kao da mi srce puca od radosti jer ja uživam u tom. Nakon nekih pola sata sve je to bilo gotovo te sam počela postavljati stol. Krenula sam, ali mi se učinilo da je vani dosta lijepo pa bi mogli i u vrtu doručkovati. Iako je sedmi mjesec ujutro je bilo svježe i to je ono što mi se oduvijek sviđalo. Uvijek sam više voljela da mi je malo hladno nego da je prevruće.
Dok sam postavljala stol sjetila sam se da im nisam napravila kafu. Ja ju ne pijem pa nemam u navici da ju pravim, iskreno ukus mi je jako čudan i nikad ju nisam mogla piti. Vratila sam se u kuhinju i počela im pripremati kafu koju toliko vole i bez koje ne mogu započeti dan. Nakon što je kafa bila gotova i sve na stolu pripremljeno uputila sam se prema njihovim sobama na spratu. Prvo sam unišla kod Jacka jer znam da se on lakše probudi. Polako sam prišla njegovom krevetu i prodrmala ga da se probudi. Opet je spavao bez majice a pola tijela mu je bilo otkriveno, njegova smeđa kosa mu je išla na sve strane. Tiho se nasmijem i primjerim njegovu muževnu bradu od par dana. Jack je uvijek bio muškarac za kojim se je svaka djevojka okretala, i muškarac kome je definitvno pre dobro stajala brada. To ga je činilo, nekako, pametnijim i iskusnijim. I još kad tome dodate oštre crte lica, modro zelene oči i guste trepavice i obrve... Pa svaka bi mu cura pala na koljena a Elizabeth i ja smo sretnice jer je on naša duša i naš najbolji prijatelj.

"Jaaack"- tiho sam ga zovnula i prodrmala po ramenu. Nakon par sekundi je otvorio oči i nezadovoljno nešto mumlao. Džabe ti je Jack, ustat ćeš, iako je jako rano.
"Jack ajde ustaj, doručak je spreman"-ponovim. Okrene se prema meni te me pogleda pa opet zatvori oči.
"Koliko je sati?"- sneno i nerazgovjetno me upita.
"Dovoljno kad je doručak već na stolu. Ajde ustaj i dolazi u vrt. Sve je spremno."- ustanem i izađem iz sobe, dok sam zatvarala vrata već sam ga čula kako se polako ustaje iz kreveta.

Uputim se prema sobi u kojoj je bila Elizabeth. Ovo će biti teško.
Polako otvorim vrata i dočeka me mrkli mrak. Pa naravno, ona uvijek sve zamrači kako bi mogla što duže spavati. Prvo odem do prozora kako bi joj svjetlost ušla u sobu a onda i otvorim prozor. Da joj uđe svježeg zraka. Uh, duboko udahnem i pogledam na prelijepi pogled ispred mene. Veliki vrt sa puno zelenila i cvijeća i u kutu stol. Stol pun hrane, a iz ove perspektive gledanja izgledao je jako primamljivo.
Okrenem se prema Elizabeth i brzo krenem prema njoj. Njena valovita svijetlo smeđa kosa je bila po cijelom jastuku, punašne usne napućene a guste obrve skupljene. Kao da sanja nešto.
"Elizabeth, probudi se"-tiho ju dozovem iako sam sigurna da me neće doživjeti. Samo se je okrenula na drugu stranu kreveta.
"Elizabeth ajde ustaj, doručak je spreman"- ponovo kažem te ju pogladim po leđima. Okrene se prema meni, polako otvarajući svoje predivne plave oči. Prvo se nasmiješi a onda široko otvori oči i ustane se držeći ruke sklopljene "Molim te reci mi da nas nisi kao prošli put probudila u 6 ujutro."- a onda sklopi oči kao da se moli.
"Dušo, pola sedam je, a to znači da vas budim pola sata kasnije nego prošli put. Zahvali mi na tome. Čekamo te za stolom."- namignem joj i brzo izađem iz sobe. Ponovo se zaputim prema vrtu nadajući se da je Jack dole. No nažalost, dočekao me je prazan stol. Uzmem si času soka od narandže, kojeg sam prethodno pripremila, i izvadim mobitel iz stražnjeg džepa dok oni ne dođu.
....
Prošlo je deset minuta a njih nema. Pogledam prema ogromnim vratima od kuhinje,kroz koja se izlazilo u vrt i vidim ih kako idu skupa. Napokon.
Mali osmijeh mi se pojavi na usnama, a onda vidim Jacka kako mi prilazi i ljubi me u obraz. Elizabeth je sjela preko puta mene i nije progovorila niti jednu riječ, znam da joj je krivo jer sam ju ovako ranila budila ali ovo nam je zadnji dan skupa. Jack sjeda do mene i divi se svemu što se na stolu nalazi.
"Bella kad si ti ustala kad si stigla sve ovo pripremiti?"-Jack me začuđeno upitao.
"Prilično rano haha. Nisam mogla spavati pa sam ustala da nam pripremim doručak."- odgovorim i nastavim-"Elizabeth kako se tebi sviđa?"
Samo digne palac gore u znak da joj se sviđa, svi se skupa glasno nasmijemo i uzmemo pribor u ruke da jedemo.
Želim da ovaj dan dobro iskoristimo jer se nećemo vidjeti do kraja ljeta. Onda ćemo možda skup otići na neko putovanje. A ja ostajem sama u ovom velikom gradu, prepuštena sama sebi. Stvarno se nadam da ću upoznati nekog ko će mi ovo ljeto učiniti zabavnijim i uzbudljivijim. Može to biti i neki muškarac, ja se neću buniti. O Bože, Bella. O čemu ti razmišljaš, nasmijem se sama sebi i počnem sa jelom.

Ulazeći u avion koji je išao za Vancouver, gdje je imao sljedeći koncert razmišljao je o misterioznoj i prelijepoj djevojci. Radovao se ovom letu kao malo dijete kada dobije čokoladu. A razlog tome je bio jer će imati vremena da malo više sazna o njoj. O njoj koja mu je stalno u mislima, već puna dva dana. To mu se nikada nije dogodilo. Niti jedna djevojka ga nije uspjela šarmirati za par minuta i to preko ekrana.

•| Haaii❤️ nadam se da ćete uživati i komentirati svoja iskrena mišljenja. Imam jedno pitanje za vas. Da li vam se više sviđa da vam ubacujem slike ili da opisujem pa da si vi sami u glavi to zamišljate? |•
Xx