My Psycho

3. Dio

Pogledajući posljednji put prema avionu u kojem su Jack i Elizabeth duboko udahnem i krenem tražiti izlaz sa ovog velikog aerodroma. Stavljajući ruke u džepove kožne jakne sagnem glavu i nadam se da me niko neće primjetiti. Trenutno nisam psihički stabilna za fanove, imam osjećaj da ću se ružno ophoditi prema njima. Da se razumijemo, stvarno ih volim i stalo mi je do njih ali imam i ja neke svoje trenutke kada mi nije do ničega i želim biti malo sama. 

Nakon par minuta hodanja i dolaska na parkiralište napokon ugledam svoj auto. Sjedam u svoj BMW 620i, kako ostali kažu, imam fetiš na aute kao što je imao moj otac. Mrzim kada čujem to jer ne želim da imam išta zajedničko sa osobom koja nije imala nikakve osjećaje prema svom vlastitom djetetu. A majka je bila ista, obadvoje su bili bolesni za novcem koji im je na kraju donio smrt,ne znam da li uopće trebam da ih mrzim ili žalim ili šta već...

Odlučim se da ću svratiti do nekog supermarketa po nešto gotove hrane, nema šanse da sada u ovakvom stanju kuham nešto. Ulazeći unutra u glavi si pravim spisak šta mi sve treba i prvo krećem prema djelu sa slatkišima,nakon što sam odabrala gotovo svaku vrstu čokoladice krenem u potragu za nekim slanim jelima. Žureći i ne gledajući gdje idem sa punim rukama čokoladica zamalo se zabijem u nekog visokog momka. K vragu, pomislim.

Brzo se okrenem tiho govoreći "Oprosti" i nastavljajući potragu za nekom ukusnom hranom. Nakon dužeg biranja odlučim da ću si naručiti nešto kada dođem kući. 

Na kasi dok sam sve to plaćala neka stara radnica koja je tu radila me je stvarno jako čudno gledala, iako sam se ja trudila izgledati što više normalno i pristojno. 

Dok sam vozila nazad kući cijelo vrijeme mi je u mislima bio mladić u kojeg sam se za malo zabila.  Dok sam stajala na semaforu pokušala sam se koncentrirati i pokušati se sjetiti ko je on. Kao sam ga nekad negdje vidjela, iako ruku na srce, ovaj put ga i nisam baš tako dobro vidjela jer sam žurila. Kada se je zeleno na semaforu upalilo, krećem pojačavajući muziku na radiju, trenutno je svirala od Ed-a Happier. Još malo pojačam radio i krenem uživati u pjesmama koje su dolazile, nadajući se da će mi to malo skrenuti misli i da ću se nakon toga osjećati bolje. 

I bila sam u pravu, kada sam došla kući osjećala sam se puno bolje i veselije. Izuvam obuću i idem odmah u sobu ponijeti si mali Bluetooth zvučnik, nekako onda imam osjećaj  kao da doživim te pjesme jer je puno glasnije i,....volim to. Palim si Youngblood od 5SOS-a i sjedam na fotelju pored. Ponekad volim samo sjediti negdje i buljiti u jednu tačku na zidu. Nekada mi to stvarno jako pomogne da oslobodim svoje misli a nekada mi bude još gore, kao da mi onda mozak hoće da pukne od svih tih misli. Grozno. 

Već pola sata osjećam glad u stomaku ali nema šanse da se pomjerim, kao da sam paralizovana. Pjesme su se nizale jedna za drugom a ja sam i dalje  nepomično sjedila na istom mjestu. K vragu, zašto se ovo meni dešava, kako mogu biti ovako ukočena kao da sam se isključila iz svijeta i...ok dosta! Previše gledam naučnu fantastiku.

Ustanem se i krenem prema kuhinji, jede mi se neki sendvič. Otvorim frižider i pogledam šta imam unutra, znam da sam si rekla da ću naručiti nešto,ali eto... Draže mi je da si sama napravim nešto za jesti. 

Vadim sir, tunu, krastavce, paradajz i majonezu. Dohvatim si kruh sa police i stavljam ga na otok u sredini kuhinje. Uzmem si dvije kriške kruha i izvadim si nož iz ladice te malo namažem majoneza na kruh, onda stavljam sir i tunu koja je već bila načeta. Onda tanko režem krastavce i paradajz te ih redam na tunu. Zaklapam sendvič i stavljam ga na tanjur. Brzo sve počistim i vratim u frižider a onda uzimam tanjur sa sendvičom i idem u dnevni boravak. 

Na Netflixu upalim novu epizodu The Flasha, udobno se smjestim i uzmem prvi zalogaj uživajući u ukusu ovog predivnog sendviča. Naravno da je predivan i ukusan kad sam ga ja napravila, nasmijem se sama sebi i usredotočim se na seriju i radnju koja se odvijala ispred mene. 

Ovaj Barry je toliko zgodan i pažljiv i razuman ali opet s druge strane Harrison Wells. Doktor Harrison Wells. On. Prvi stariji čovjek koji mi se sviđa. Inače mi je to malo bolesno, ali pretpostavljam da mi on može biti izuzetak. Vraški je zgodan i one naočale mu tako dobro stoje i još kada počne onako pametno pričati. Uh,...zloban jeste ali je i fin.

Nakon što se epizoda završila uzmem laptop i ponovo počnem čitati komentare. Na neke sam odgovarala a na neke ne, samo koliko sam stigla. 

Jednostavno, znati da je neko uvijek uz vas i da postoji neko ko će uvijek vjerovati u vas. Iako me ne poznaju, znaju me samo preko ekrana ne znaju mene kada sam ljuta, kada sam sva rasčupana i nije mi do ničega. Takvu me ne znaju i ja ne želim da me znaju. Istina, nekada me na vlogovima vide kada se samo probudim ili kada moju facu kada ne spavam 40h i više. Nisam opsjednuta ljepotom, ljepota je prolazna i svi mi to znamo. Ali ipak trudimo se da nas ljudi zapamte ne samo po dobrim djelima koje činimo nego i po tome da smo držali do sebe.

Vidim mrak, tugu,jecaj i jedan zamrznuti grad iako je Sunce peklo.

Ujutro kada sam se probudila osjećala sam se čudno i nekako depresivno. Ne znam niti kada sam zaspala, zadnje čega se sjećam je da sam gledala The Flash vjerovatno sam nakon što je završilo i zaspala. Koliko je sati uopće? Okrenem glavu prema zidu iza mene i pogledam na veliki sat čije su kazaljke pokazivale da je tek šest sati ujutro. Poraženo spustim glavu nazad na jastuk pokušavajući shvatiti zašto se osjećam ovako čudno. Kao da sam doživjela neki nezamislivi šok i bol. Ma to se meni samo čini.

Ustanem se i odem do kupatila da operem zube i sve što trebam. Dok sam prala zube pogledala sam se u ogledalo, možda bih mogla promijeniti boju kose. Hmm, da to ću danas uraditi. Nisam imala nikakve planove za danas ali eto, mislim da će mi nova boja kose vrlo dobro doći. Neka luda boja kose. Ljubičasta! Nasmijem se sama sebi i isperem usta od paste te krenem prema kuhinji da pojedem bar malo i da idem. Radovala sam se tome kao malo dijete.

Bella-moj unutarnji glasić me upozoravao da ne radim to, mogla bih se poslije kajati. Brzo odbacim te misli iz glave i počnem misliti na nešto drugo u suprotnom ću se predomisliti i neću to uraditi a to nikako ne želim. Treba mi neka promjena. Pod hitno!

Odem u sobu i brzo navučem crne hlače i kariranu maslinastu košulju koja je bila tu pored. Mislim da je ova košulja trebala ići na pranje, šteta, već sam ju obukla.

Iz kuhinje sa radnog stola uzmem bananu koju ću pojesti u autu.Usput uzimam mobitel i ključeve od auta. Na izlazu obuvam tenisice u kojima sam jučer išla na aerodrom a to su moje najdraže žute Conversice, uvijek sam ih uzimala u nekim ludim bojama, a ne tipa bijele ili crne koje su svi imali. Mi paćenici sa psihičkim poremećajima volimo da se izdvajamo.

Zaključavam kuću i idem prema autu koje mi je ostalo pred kućom, nisam ga niti ostavila u garažu. Bože dragi, kako sam ja samo neodgovorna i zaboravna

Dok sam bila na putu do prve drogerije pokušala sam napisati poruku za Elizabeth jer mi se nisu javili od kako su stigli. Odustanem od tipkanja jer sam stigla pred drogeriju. Izlazim i nakon što sam se uvjerila da sam zaključala auto krenem prema ulazu. Ma gotovo sam letjela do ulaza od uzbuđenosti.

Kupila sam farbu koja se ispira u slučaju da mi se ne bude sviđalo kako izgleda, a Jacku i Elizabeth sam slikala pakovanje žute farbe neka se brinu malo hehe.

Naravno kupila sam još nekih sitnica koje mi uvijek trebaju. Sjećam se da sam u nekom videu rekla kako mi uvijek treba proizvoda za skidanje šminke i onda nakon mjesec dana sam dobila paket na adresu. To su oni paketi što mi fanovi šalju i unutra su se nalazili svi proizvodi za skidanje šminke koje ja koristim. To mi je bilo tako slatko i još se unutra nalazila slatka poruka od djevojke koja mi je to poslala. Svaki put mi srce zaigra kada se sjetim tih slatkih znakova pažnje. 

A njegovo srce? Njegovo srce je zaigralo onog trenutka kada se je nestašna Bella zabila u njega. Kada je krenuo za Los Angeles imao je neki osjećaj, osjećaj koji mu je govorio da će se nešto dobro dogoditi. I dogodilo se. Vidio ju je uživo, više nije bilo samo preko ekrana. Ovaj put je bilo stvarno, osjetio je njen dodir iako se ona nije obazirala na njega. Ona se nije obazirala na njega ali se on osjećao kao zaljubljeni tinejdžer. Jedva je čekao njihov idući susret. Nije znao kada i kako će se dogoditi ali ako treba pratit će je preko društveni mreža, bio je spreman na sve samo da ju opet ugleda. Malu koja mu je začarala srce.

•|Helloouu ❤️Novi nastavk napokooon!! Nadam se da vam se sviđa Voteajte i komentirajte, zanimaju me vaša mišljenja|•
Xx