Izazovi me✔️

Epilog

Dvije godine kasnije.

Podignem glavu i pogledam sve ljude za ovim našim velikim stolom. I kao uvijek srce mi se napuni ponosom i znam zbog njih sam tu i zbog njih živim.

Naša najmlađa kćerka Angela sjedi mi u krilu i danas slavi drugi rođendan.
Na tren zadrhtim kada se sjetim da sam ju skoro mogao izgubiti.
Gabriel i Isabell u kutu se svađaju kao i uvijek, i gledam kako Jasmin pokušava riješiti problem.

A onda slatko digne ruke u zrak i napusti blizance. Jako su tvrdoglavi i sve mora biti po njihovom. Većinom im svi popuštaju. Emma Jasmin Casel je zakonski posvojena moja kćerka. Želio sam da cijeli svijet zna da je moja, zato sam ju zakonski posvojio i dao joj svoje prezime.

Gledam ju za stolom i u tišini shvatim ona je moja omiljena. Uvijek nasmijana, i sve joj odgovara na ovom svijetu. Dok ostali su ko mali divljaci, čak i ova slatka ljepotica u mom krilu.

A ja i Jasmin ne možemo biti sretniji, nakon svih prepreka na ovom svijetu. Još uvijek si držimo ruku, još uvijek dišemo jedno za drugim. I voljeti ću ju do kraja svog života, možda i više ako je ikako moguće.

Jer kad napokon imaš sve u svojim rukama, moraš to čuvati. Znaj samo da jedna graška je dovoljna da isklizne na pod i izgubiš svoj smisao.

- Hoćemo sada tortu? - Jasmin mi stoji iza ramena i miriše božanstveno. Sve što želim je povući ju sebi na krilo i zaroniti moj nos u njen predivni vrat.

- Može jer Angela postaje nervozna.
Kimne glavom i dok odlazi vrti kukovima, odmah se sve u meni zagrije do maksimuma.

- Tata, striko Gabriel kaže da teta Selina i striko Tyler se valjaju tamo po zemlji.
Pokazuje slatkim prstom iza sebe, malo se podignem i ugledam kako je velika svađa na pomolu, a zatim ju Tyler poljubi, a Selina mu uzvrati.

- Emma dušo to je ljubav, samo oboje su previše slijepi. Gdje je David?? Ako se oni valjaju dolje.

- Kod mene.
Ah moja sestra, stoji na nogama i u rukama drži Davida sin od Tylera jednojajčana kopija svog oca.
- Sofija sjedi, je te bole noge?
- Ne sve je uredu, bolje mi je kad stojim.

Nakon niza terapija uspjela je, stala je na vlastite noge.
Ponosan sam na nju do neba i natrag.
- Retardirani debilu nisi me imao pravo poljubiti!
- Selina nisam ti ja kriv što je tvoje tijelo uzvratilo.

- Smrade makni mi se s očiju!
- Šta ne možeš podnijeti što me želiš.
Gledam kako uzima čašu i baca u njegovom smjeru, Tyler se izmakne. Slijedeći na redu leti tanjur i okrzne mu ruku.

Gledam kako moji blizanci trče prema stolu i znam još jedan roštilj će biti uništen do kraja.

- Borba hranom!
- Borba hranom!
Oboje vrište dok u sekundi sva hrana leti po zraku. Gledam Jasmin kako iz kuće ide i nosi tortu, zastane na vratima kad ugleda kaos vani. Podigne pogled i spoji s mojim, vidim sve što mi želi reći.

Ludi su, glasni, vrište, a Selina i Tyler su najgori od svih. Ali opet su naši.
Njima je potrebno da nauče šta je oprost i onda se zaključaju u sobi i ne izlaze danima. Al ipak to je njihovo priča.

Moj život, moje srce stoje upravo na terasi i poklonim joj veliki osmjeh.

- Volim te!
Oblikujem usnama i vidim kako mi se nasmije i na isti način odgovori.

- I ja tebe!