"Danas ćemo učiti prastaru čaroliju levitacije.Znate da je to čarolija pomoću koje možemo napraviti da stvari lebde u zraku."
Prof. Flitwick bio je stvarno ubitačno dosadan. Sa monotonošću u očima slušao sam sve što je govorio, i ponekad pogledao prema njoj.
" Ne zaboravite trzaj i zamah koji smo vježbali. Svi ponovite zamnom - trzaj i zamah! "
" Trzaj i zamah! "- ponavljali smo isto čineći sa štapićima.
"Imate li svi pera?"
Krajičkom oka sam primjetio kako je ona podigla svoje.
"Odlično. A sad ponavljajte samnom-Wingardium Leviosa."
"Wingardium Leviosa."
"Odlično. Sada napravite isto ali sa štapićem. Ne zaboravite zamah i trzaj. Idemo!"
"Wingardium Leviosa!"
"Wingardium Levio.."
"Wingardium Leviosa!"
"Ron, prestani! Daj da ti pomognem. Kao prvo, izgovaraš krivo. Kaže se LeviOsa, ne LeviosA!" - začuo sam glas Grangerice. Posebno je naglašavala slovo 'O' i 'A'.
"Hajde onda ti to napravi ako si toliko pametna! Hajde!" - rekao je onaj Weasely.
"Wingardium Leviosa!" - rekla je, a štapić uperila u pero. Poletjelo je.
"Gledajte svi! Gospođica Granger je uspjela! Bravo mila!" - zapiskutao je Flitwick.Pogledala je Weaselya 'rekla sam ti' pogledom i polako spustila pero.
"Wingardium Leviosa!" - rekao je Seamus Finnigan, a pero je eksplodiralo. Bio je sav crn u licu, a ja sam urlao od smijeha. Nije kao da sam uopće probao uspjeti, ali koga briga dok mi nije dosadno.
"Mislim da ćemo trebati drugo pero, profesore.." - rekao je Potter.Kad je sat završio, otišao sam u perivoj sa Zabinijem, Crabbeom, Goyleom, Flintom,Pansy i nekim njezinim kokoškama. Toliko su pričale da su mi danima kasnije u ušima odzvanjale njihove riječi:
" Pogledaj onu Patil, kakva joj je to frizura!?"
"Ma odvratno, ali ne više od Grangerine kose!"
"Joj da, a pogledaj joj samo zube!"
"Da, to čak nisu ni zubi. To su kljove."
"A Lavanderine cipele? Fuuuuj!"To su bile samo neke fraze koje su ponavljale. U daljini sam vidio Weaselya kako hoda do Pottera i Seamusa i podrugljivim glasom oponaša Grangerovu:
"Kaže se LeviOsa, ne LeviosA! Iskreno, ona je noćna mora!"
Tek sam onda vidio riđu kako hoda iza njih namjerno lupivši Weaselya u rame. Držala je uz sebe puno knjiga, pognula glavu i izgledala kao da će briznuti u plač.
"Mislim da te čula.." - rekao je slavni Potter.
Ubrzanim korakom sam se uputio do njih.
"Ma nemoj Potteru!" - rekao sam hodajući. Iza mene su bili Crabbe i Goyle.
Upitno se okrenuo.
"Toliko si se uzdignuo u zvijezde da ogovaraš svoje kolege!" - podignuo sam obrve.
"On nije rekao ništa!" - javi se Weasley.
"Ah da. Zaboravio sam da si to bio ti. Prljavi mali Weasley. Ponekad mi je teško razlikovati koji je gluplji."
Otišao sam, a oni su šutjeli."Idemo pogledati Flitwickove ukrase za Noć vještica." - rekao je Goyle.
"Gdje je Grangerova?" - pitao sam.
"Koga briga za prljavu mutnjakušu. Idemo gledati ukrase!" - rekao je Crabbe i povukao me u dvorac.Zbilja, koga briga.
Kasnije sam rješio neke zadatke u knjižnici, a pola njih sam ostavio za sutra. Onda sam otišao na večeru i pogledao prostoriju. U mraku je izgledala još ljepše. Umjesto lebdećih svijeća prostoriju su krasile lebdeće bundeve, hrane je bilo duplo više. Flitwick je začarao oklope vitezova da govore i napravio kopije kostura koje je objesio na zid. Sve je bilo ukrašeno motivima Halloweena. Sjeo sam za Slytherinski stol i počeo večerati. Stol je oblijetao Krvavi Barun, Slytherinski duh.
"Troooool! Troool! Ušao je u školu!" - vrištao je netko.
Onda sam shvatio da je to onaj zgubidan od prof. Quirella.
YOU ARE READING
Malfoyev dnevnik
FanfictionBudući da mislim da su sve oči uvijek bile uprte u Harrya (što je sasvim logično, razumljivo), odlučila sam predstaviti najintimnija razmišljanja lika bez kojeg bi Harry Potter - serijal bio naahh. Pogađate, ovdje je u središtu pažnje Draco Malfoy...