|1 poglavlje|

1.4K 115 87
                                    

Leona Connor

Pogled maknem s telefona i pogledam u drugom smeru. Posmatrajući mladi par kako prolazi dugim hodnikom ginekološkog odjela drzeći se za ruke. Momak prigrli curu i nešto joj šapuće. Deluju sretno i zaljubljeno. Zavidim im na ljubavi koja se jasno vidi na devojčinom osmehu kad joj spusti ruku na stomačić.

Koliko sam ja samo to želela. Za mene magija ne postoji, ne postoji ljubav i moj patner. Šteta što ja nikada to neću doživeti, moja budućnost se završila ostaje mi samo moja mrvica u stomaku.

Posmatrajući ih shvatila sam kako želim da proživim ljubav, želim da mene neko tako gleda, da nekog tako milujem.
Ne kajem se zbog svojih postupka, ne stidim se svoje situacije. Svoje greške hrabro prihvatam i stojim iznad njih.
Ne stidim se svojih odluka, koraka i načina razmišljanja. Možda sam napravila jednu grešku, jesam napravila sam je, samo ja ne mogu pobeći poput kukavice. Moja beba nije greška, nije stvarčica koju ću odbaciti i uništiti, ono je živo biće. Ne mogu joj nauditi, ne mogu ubiti.
Dve crtice na testu pokazale su trudnoću, moje šokirano lice i uopštenost šokantne situacije. Ponovila sam još dva testa i ponovo su prikazane dve crtice..
Trudna sam.
Bilo je kasno da bilo šta poduzmem, razmišljala sam o abortusu, ali šta je to maleno nevino biće u meni krivo. Nije zaslužilo da naudim. Odlučila sam roditi bebu bez obzira na posledice.. Buljila sam u test i molila se da nije istina ono što sumnjam, dve crtice su me šokirale. Svesna sam da od trenutka prestaju zabave, klubovi, alkohol, prestaje zapravo sve ono što je činio moj život. Od ovog trenutka moj život postoje moja beba i sve što dolazi s njom. To je moje dete, moja krv, moja sreća, nešto što će biti samo moje i niko neće moći da mi oduzme..

Razgledam okolo, gotovo svako je došao sa svojim partnerom, rođakom ili prijateljicom. Jedino ja sedim sama, sigurno me osuđuju, mlada devojka, trudna.. Bože idiot me nampupao, kao da mu je cilj da upropasti život i na kraju nikada ga više neću videti.
Nije on mene napustio, nikada nismo bili u vezi, imali smo samo jednu noć. Moje dete ima tatu, samo on ne zna da sam trudna.

Deon je visok, krupan i mišićav muškarac. Njegova široka ramena i tvrdo telo poput kamena verovatno je bio rezultat bavljenja nekim sportom. Ima lepe crte lice na kojem su dominirali dva plava oka. Kosa svetla, kratko, vojnički ošišana.
Nije on mene privukao svojim predivnim osmehom, ni njegovom lepotom. Gotovo svi su ga smatrali površnim, samo željnog provoda i bili su u pravu. U njemu sam videla mnogo više, ispod te njegove hladne fasade ipak kuca srce. Ima on lošu ali i dobru stranu, koju ne pokazuje nikome.

Četiri dana sam ga znala, a on je mene poslednji dan primetio. Dobila sam malo njegove pažnje i predala mu se.

Držala sam se uz njega, telo uz telo. Koža o kožu. Samo sam se htela gubiti u njegovim mirisu, htela sam osetiti njegov ukus. Njegovi dodiri, plave okice i bezobrazno šaputanje.

" Šećeru, tvojom pojavom naterala si čoveka na ples koji nikada nije zaigrao." šaputao mi na uho, stezao me i ujedno je ovo sve bilo osim plesa. Bezobrazno sam se trljala o njega. I možda sam zbog njegovih reči i pala. Ili možda tek kasnije..

To večeri bilo je savršeno. Sledeće jutro sam se probudila u tuđem krevetu, sama. Mamurna, postala sam svesna da mi je i ta mala količina alkohola naudila. Ako sam popila ne znači da sam pamet izgubila. To je i problem, popila sam ja i pamet izgubila.

Samo ne shvaćam kako je muškarac poput njega, dozvolio ovo. Al' s druge strane briga njega, on je napumpao nema veze što je neko trudan, to nije njegov problem.
I kad pomislim na moje roditelje, bože sigurno će me se odreći, oni kao da su zaostali za vremenom, vjeruju idalje u ono ništa pre braka. Prihvatili bi možda da imam dečka, no sigurno neću dobro proći kada saznaju. Još uvek im nisam rekla i ne planiram neko vreme. Stomak još nije uočljiv, mada ne mogu se pojaviti sa stomakom do zubi i reći " Mama ja sam trudna, ne znam ko je otac, ali ipak ja ću odgojiti ovo dete." Već vidim mamu kako pada u nesvest, tata bi doživio infarkt, a moja draga sestrica bi me ismevala.
Ovde sam kako bih studirala, imam tek dvadeset godina. Tek sam pre tri meseca krenula na fakultet, zatrudnela sam pre nego što je počeo fakultet. Naravno neću imati diplomu, zato ću ljuljati bebu u naručju.
Uspeću, moram. Daću sve ispite na vreme, pa s im se tuđih osuda ali to nije razlog da abortiram.

Ljubavni San ✔🔚Where stories live. Discover now