Samo ljubav ostaje (James Rodriguez)

27.

Budim se s velikom glavoboljom i bolom u leđima. Sjećam se svega što se dogodilo i zbog toga se osjećam još gore. Ne znam kako sve reći Tini. Otuširao sam se, presvukao i krenuo prema bolnici. Tamo su već bili Ana i Marko.

James: "Je li se probudila?"

Ana: "Da, probudila se. Sad se smiri i polako uđi unutra."

James: "Upravu si. Moram se smiriti."

Tina POV
Budim se i opet sve ponovo - bijeli zidovi, igle u mojoj ruci.... Što mi se sad dogodilo? O moj Bože, kako je moja beba? Gdje je James? Zašto nikog nema u ovoj prokletoj sobi? Evo ga. Tu je. Tu je moj James. A zašto nije sretan? Ja sam dobro i moja beba je dobro, sigurno.

Tina: "James, zašto si tužan? Vidiš da sam dobro i da mi nije ništa?" - sjeo je pokraj mene i počeo plakati. Zašto plače? Trebao bi biti sretan što smo dobro.

Tina: "James, plašiš me. Što se dogodilo? Kako je moja beba?" - počeo je još više plakati i jedva izgovorio gledajući u pod...

James: "Nema je više, nema našeg malog anđela..." - što je on to rekao? Kako ga nema?

Tina: "Kako ga nema? Ti se zezaš, jel'da?"

James: "Žao mi je" - nije prestajao plakati. Kad sam shvatila da se ne šali, pao mi je mrak na oči. Nema moje bebice, stvarno je nema. To je nemoguće. To se nije moglo dogoditi.

U međuvremenu je došao doktor.

Doktor: "Dobro jutro, gospođice. Kako se osjećate danas?" - ja ne mogu vjerovati da on to mene pita. Kako bi se osjećala, sigurno sam presretna (sarkazam).

Tina: "Što Vi mislite? Kako se osjećam? Probudim se, sve bijelo pokraj mene, sama u sobi, odjednom uđe ljubav mog života u sobu i kaže da nema naše bebe. Kako bi se trebala osjećati? Hajde recite mi" - izderala sam se na doktora. James me nije pokušavao zaustaviti. Vjerojatno je shvatio da imam pravo. Doktor me gledao kao da sam luđakinja, kao da ne znam što radim. Prišla mi je sestra i dala mi neke tablete.

Med. sestra: "Popijte ovo, bit će Vam bolje"

Tina: "Kako će mi biti bolje? Hoće li to vratiti mog malog anđela? Hoće li? - derala sam se i na medicinsku sestru.

Tina: "Sad svi izađite van! Ne želim nikog vidjeti! Trebam biti sama!"

Doktor: "Ali..."

Tina: "Rekla sam van!" - derala sam se tako jako da je cijela bolnica čula. James nije prestajao plakati. Nikad ga nisam vidjela tako tužnog. Zagrlio me je i poljubio u kosu te izašao van. Osjećala sam se prazno. Kao da je jedan dio mog srca umro ili prestao raditi.  Suze su se samo slijevale niz moje obraze. Jecala sam i gušila se i suzama sve dok nisam zaspala.

James POV
Rekla je da svi izađemo van. Ustao sam i poljubio ju te izašao van. Znao sam da treba biti sama i razmisliti o svemu. Brine me njeno zdravlje. Znam da više nikad neće biti ona stara, nasmijana i vedra, ali se bojim da ne završi u bolnici na liječenju. U potpunosti razumijem njenu bol. Jučer kad su mi rekli što se dogodilo jednostavno nisam mogao disati, nešto kao da me gušilo. Čujem zvonjavu mog mobitela. Zvala me moja mama i rekla da su stigli u Munchen. Skroz sam zaboravio na to. Mama me jako dobro poznaje pa joj nisam htio lagati. Ispričao sam joj što se dogodilo. Nije mogla vjerovat, bila je u šoku. Rekla je da ona i tata smjesta dolaze u bolnicu. Iskreno, boli me briga. Neka rade što hoće. Bitno je da Tina bude dobro i da se nekako pomirimo s tim na našeg anđela više nema. Mama i tata su stvarno brzo došli.

Mama: "Kako je Tina?"

James: "Kako bi bila? Gore nego ja. Derala se na doktora, na sestru, nikog ne želi u sobi..."

Mama: "Ja ne znam što bi rekla osim da ju razumijem i da mislim da joj trebamo dati malo vremena"

James: "I ja to mislim, ali ne strah za njeno psihičko zdravlje. Ne znam kako ću se ja pomirit s tim, a ne ona."

Mama: "Vidjet ćemo, vrijeme će učiniti svoje, samo ne zaboravi, tata i ja smo uvijek uz vas"

James: "Hvala ti mama.

Nekoliko dana kasnije...
Dani prolaze, a Tina je sve gore i gore. Ne jede, ne pije, ni sa kim ne priča, cijeli dan je zatvorena u sobu, ne želi pomoć, jedino što želi jest biti sama i zaspati u mom zagrljaju. Svi su je probali koliko - toliko oraspoložiti, ali nitko nije uspio. Rosa svaki dan kuha njena najdraža jela, njezini roditelji su došli te se brinu oko nje (jednako kao i koji), ali ona se zatvorila u sebe i ne želi uopće razgovarati.
...a ja? Ja ne znam u kakvom sam stanju. Srce mi se raspada kad gledam Tinu... Ne znam je li mi gore zbog Tine ili zbog toga što nema naše bebice. Svoju karijeru sam zaustavio. Pred svim novinarima sam rekao da zaustavljam karijeru dok se ne oporavim (i ja i moja obitelj) te da su oni krivi zbog svega što se dogodilo. Posebno sam naglasio da ih ne želim vidjedi (novinare) u svojoj blizini nikad više. U suprotnom ću ih sve tužit i svi će mi odgovarat za ovu bol.

Ovo je za mene jedan od najtužnijih nastavaka.
Nadam se da se niste jako rastužili.

P.s. hvala vam na 1k čitanja. Znam da to možda nije toliko puno i da druge priče imaju puno više, ali meni to jako puno znači. Još jednom HVALA! 💗💗💗
- read
- vote
- comment
- share
- follow me