Marina Lovren
Došli smo doma oko 2 ujutro, a sada je već 4.Danijel i Dejan pričaju dole na terasi već 2 sata, a ja ne mogu zaspati.
Stvarno me boljelo ono što je učinio ranije, ali izgleda da sam zaslužila, uvukla sam ga u sve ovo za bezveze.
Upalila sam televizor i pronašla neki film, hoću da ovaj dođe što prije da ga mogu ispitati šta su pričali i ići spavati.
"Laku noć!"-Čula sam Danijela kako je viknuo Dejanu, za par trenutaka začuli su se koraci na stepenicama.
"Ne spavaš?"-Danijel je ušao u sobu i počeo se presvlačiti.
"Ne, čekala sam da dođeš."-Slegnula sam ramenima.
"Ma jel, a zašto?"-Ušao je u kupaonicu i počeo prati zube.
"O čemu ste ti i Dejan pričali?"-Vjerojatno će popizdit sad jer zabadam nos tamo gdje mi nije mjesto.
"Ma on i Anita su se nešto posvađali pa me pitao šta ja mislim o tome, i takve gluposti."-Danijel je viknuo iz kupaonice.
"Pravog je našao pitati."-Promrmljala sam i nastavila gledati film.
Danijel je izašao van iz kupaonice i skočio na krevet, zavukao se ispod deke i namjestio si jastuk.
"Hladno je u ovoj Engleskoj."-S tim se slažem, vani trenutno lije kiša kao da je smak svijeta.
"Da."-Kratko sam odgovorila.
Danijel je uzeo mobitel u ruke i počeo odgovarati na poruke, ja kakva jesam meni vrag neda mira, približila sam mu se i pokušala vidjeti s kim se dopisuje.
"Nije žensko, Marina."-Počeo se smijati i ja sam shvatila da sam mu malo preblizu.
"Uopće nisam to gledala!"-Okrenula sam se na drugu stranu.
"A ne nisi, hoćeš mobitel? Evo ti ga."-Bacio je mobitel na moju stranu.
"Nema potrebe."-Rekla sam, ma šta nema najrađe bi mu prelistala poruke iz 2013.
"Slobodno pogledaj šta god te zanima, ja ne brišem ništa."-Slegnuo je ramenima i obratio pažnju na film, nakon dugog razmišljanja uzela sam mobitel u ruke i počela čitati.
Bilo je par neodgovorenih poruka od nekih cura, sve ostalo su bili suigrači i neki njegovi prijatelji, i ja.
Zadovoljno sam se osmjehnula i vratila mu mobitel.
"Jel' ćeš lakše živjeti sad?"-Uzeo je mobitel i stavio ga na punjač, o da hoću.
"Da."-Nasmiješila sam se i pogledala ga, jel se on to prolijepšao od zadnjeg puta kada smo se vidjeli?
"Ja idem spavati, a ti kako hoćeš."-Okrenuo se na drugu stranu, valjda da me ne bi morao gledati.
Izbacila sam donju usnicu i izdahnula, koliko god da me povrijedio, želim ga cijelog.
-------------------------------
Probudila sam se oko 6 ujutro i ustala se kako bi zatvorila prozor,vani je takvo nevrijeme da imam osjećaj da će kuću otpuhati.
Vratila sam se u krevet na očaravajući pogled na Danijelova leđa, taj se nije ni pomaknuo od kada je zaspao.
Možda i bolje jer sam mu uzela svu deku dok smo spavali, nasmiješila sam se sama sebi i pokrila ga.
Kako bi samo bilo lijepo da je normalan i da se sada mazi samnom, možda ako mu se bar malo približim neće ni primijetiti, tek toliko da osjetim njegovu toplinu.
Približila sam mu se i zagrlila ga, jače je od mene, hvala Bogu šta spava kao top.
-----------------------
Danijel Subašić
Trznuo sam se iz sna kada sam osjetio da me nešto steže za majicu, pogledao sam ispod deke i vidio Marininu malu ručicu kako me drži za majicu.
Nasmiješio sam se i okrenuo se prema njoj,stavio sam ruku ispod njezine glavu i zagrlio je, znao sam da neće dugo izdržati.
"Hm?"-Promrmljala je gledajući me.
"Ništa, spavaj."-Rekao sam i privukao to sitno tijelo bliže k sebi, kako mi je ovo falilo.
"Ne, ne, makni se."-Rekla je i zagrlila me, pa tko će ove žene shvatit?
"Šta sad nakraju?"-Počeo sam se smijati.
"Ma, lupetam."-Izdahnula je i počela me češkati po leđima, moje malo najljepše.
---------------------------
Još jedan kasnije navečer :)
Uživajte ženice!
-Mirelče ❤️
YOU ARE READING
MY FAVORITE GAME // Danijel Subašić -ZAVRŠENA-
Non-FictionI'm losing my favorite game,you're losing your mind again. Ja sam Marina Lovren,sestra hrvatskog reprezentativca Dejana Lovrena.Imam 24 godine i radim kao agentica za nekretnine diljem svijeta,živim sama u Zagrebu već 4 godine i imam stvarno sređen...