MY FAVORITE GAME // Danijel Subašić -ZAVRŠENA-

29.

Dr. Marko Petrov

Slušao sam kolege kako određuju vrijeme smrti, ma jebemu mater ne može!

"Donesite mi adrenalin."-Rekao sam sestri koja me zbunjeno pogledala.

"Ali trebamo pristanak-"

"Puca mi kurac za pristanak!Donesite mi adrenalin!"-Dreknuo sam i ona je otrčala iz sobe, za sekundu se vratila i dala mi injekciju.

Idemo na sve ili ništa.

Zabio sam injekciju u njena prsa i pustio adrenalin da kola njezinim tijelom.

Njezino mlado srce je počelo slabo kucati, ali ipak kuca!Vratio sam je!

Čekao sam da se otkucaji stabiliziraju prije nego što sam izdahnuo, hvala ti Bože.

"Marko, svaka ti čast."-Kolega me potapšao po leđima i nastavio se brinuti o Marini.

Izašao sam van iz sobe i vidio uplakanog i zabrinutog Danijela.

"N-n..."-Nije mogao ni govoriti, svaka mu čast šta je uopće na nogama, i on je zadobio dosta teške ozlijede.

"Stabilna je."-Sjeo sam pored njega i on me zagrlio, ovaj moj posao je stresan, ali živim za ovakve trenutke, za dobre vijesti i još jedan spašen život.

-----------------------

2 tjedna kasnije

Marina Lovren

Tupa bol u mojim križima mi nije dala doći do zraka, a kamoli otvoriti oči.Osjećam samo igle u venama i bezbroj zavoja na sebi, gdje sam?

Ne osjećam lijevu ruku i ne mogu se ni pomaknuti, boli me glava.

Čula sam otvaranje vrata i dvoje ljudi kako razgovaraju, ali nemogu razlučiti tko je to.

Otvorila sam jedno oko, pa drugo i ugledala nepoznate osobe ispred sebe kako me u čudu promatraju.

"Nena, idi po doktora, budna je!"-Žena u bijelom je viknula ovoj drugoj, zašto tako viče?

Kroz par trenutaka u prostoriju je ušao muškarac u srednjim godinama, izbezumljenog pogleda.

"Marina, ja sam Dr.Petrov."-Sjeo ja na stolicu pored kreveta i ja sam polako okrenula glavu u njegovom smjeru.

"Imala si tešku prometnu nesreću, tvoj dečko je dobro i pušten je na kućnu njegu."-Laknulo mi je, moj majmun je dobro.

"Imaš dvostruki prijelom kralježnice i ključne kosti, potres mozga i sada već manju upalu limfnih žlijezda."-Nastavio je, htjela bi mu odgovoriti, ali ne mogu.

"Već 2 tjedna si u komi, mislio sam daa se nećeš probuditi.Imala si zastoj srca, ali vratio sam te u život."-Rekao je ponosno i sa suosjećanjem.

"Možeš li pričati?"-Upitao je i izvadio mi tubu iz grla.

"Dan-..."-Glas me izdao usred rečenice, pa boli me i kad pričam!

"Doći će za 10 minuta, kao i uvijek."-Dr. se nasmiješio.

"N-ne osjećam noge."-Pokušala sam pomaknuti noge, ali kao da ih nemam.Počela sam paničariti, ali u sebi.

Doktor se namrštio i skinuo pokrivač s mene,opipao mi je noge i gledao moju rekaciju.

"Nemoguće."-Mrmljao je sebi u bradu.

"Sve sam napravio kako treba."-Prošaptao je i polako me okrenuo na bok, htjela sam urlati od bolova ali sam zagrizla usnu.

"Osjećaš li to?"-Upitao je dok mi je opipavao kralježnicu,osjećala sam njegove dodire do sredine, a onda ništa.

Odmahnula sam glavom i on je uzdahnuo.