(Novogodišnja noć)
Polako sam se spremala,iako mi se stvarno nikuda nije dalo ići.Ali obećala sam Sari da je neću iznevjeriti.
Sara je moja prijateljica koja se nedavno vratila u Hrvatsku.Nije se nikome javila od starog društva osim meni što me iznenadilo.Mislila sam i da me zaboravila već,iako smo od tog cijelog društva nas dvije najbliže.Nagovorila me da zajedno dočekamo Novu godinu kod nje.
Moja cijenjena majka,kojoj još nije dojadilo glumiti dobrotu,pristala je,zapravo,bila je oduševljena činjenicom da će mala biti s njom za novu godinu.
Odlučile su otići kod mog ujaka i tamo prespavati.
Sarin muž,Marko,radio je u Italiji,a kćer Sandru je ostavila kod svoje tete.
Istuširala sam se,našminkala i ispeglala kosu.
Preostalo mi je samo da se obučem.
A obukla sam crne hlače,tamno plavu svečaniju majicu i čizme sa malim zakovicama.
Za divno čudo,bila sam gotova brže nego što sam mislila.
Zapravo,nisam ni znala gdje idemo.
Sara mi je samo rekla da najprije idemo kod nje.Ispeći će nam pizzu i imamo par pivi.
Poslije ćemo negdje u grad,nije htjela reći gdje.
Imala sam još dosta vremena pa sam si skuhala kakao,sjela i zapalila cigaretu.
Taman mi je došla poruka od Borisa
"Oprosti,nisam te stigao nazvati danas,imamo dosta posla."
Kiselo sam se nasmijala..
Ne,nisam mu ništa rekla o onim slikama koje sam vidjela.
Imao je tu sreću da ga je šef poslao odmah drugi dan da obavi neki posao u Zadru.Otišao je u podne pa se nismo ni vidjeli
Nisam mu ništa ni odgovorila.Ne da mi se.
Otvorila sam Facebook i vidjela da mi je Sara poslala poruku da kreće za 15minuta.
Znači,za pola sata je kod mene.
Nazvala sam Jasminu,cijenjenu majku da pitam kako mi je malena.
Odvojene smo 4 sata,a već mi fali.
Pričala sam malo i sa ujakom,i obećala mu da ću i ja doći s Danom za vikend.
Taman dok sam krenula popiti zadnji gutljaj svog,već hladnog napitka,netko mi je 'sjeo' na zvono.
"Sara,kozo,nisam gluhaa", povikala sam i skočila sa stolice
"Lana,srce moje,jesi ti to mene upravo nazvala kozom?", ušla je smijući se u stan
"Jesam,prepala si me", odgovorila sam joj i zagrlila ju
"Idemo?"
"Ma jok,ostat' ćemo ovdje"
Preokrenula je očima i u ruke mi stavila ključeve
Za 30-ak minuta bile smo kod nje.
Na kraju je odustala od toga da sama peče pizzu,pa smo naručile.Odustala je i od pive.
Umjesto toga,na stolu su bile 3 boce Dalmatina i 4 RedBulla.
Kad sam je pogledala, uzvratila mi je vragolasti pogled i rekla "Za dobra stara vremena"
To je bilo naše piće.
Kad god bi jedna od nas dvije bila loše volje,tmurna ili tužna,ova druga bi kupila Dalmatino i Red Bull.Sjele bi u park,pričale,jadale se,plakale,a na kraju,kad bi nas skroz prebacilo,smijali se toliko da bi nas trbuh bolio i dva dana poslije.
Gledala sam u nju kako se smije,i shvatila koliko mi je zapravo falila svih ovih godina.
Marija je bila drugačija.Nije bila loša,ali...Bar dok me nije ostavila nakon što mi je zabila nož u ledja....
Kad bih bila tužna,Marija bi došla s ogromnom čokoladom,sjedila kraj mene,slušala kako se jadam,a kad bih plakala,grlila bi me bez riječi,puštajući da se isplačem.I bila uz mene dok ne bih zaspala
A Sara?Sara je glumila klauna.Doslovno.I donijela bi obavezno Dalmatino,odvela me u park,napile bi se,ja bih se isplakala i na kraju smo se obje smijale do suza.
Sredile smo dvije boce Dalmatina i pojele veliku Jumbo pizzu.Onda je Sari palo na pamet da bi mogle peći palačinke.Jedva sam je odgovorila od toga,jer s obzirom na naše stanje,to ne bi bilo jestivo,i ovaj put nas ne bi bolio trbuh samo od smijeha.
Na kraju je ona mene nagovorila da idemo van,negdje u grad.
Još nije bila ponoć.Lunjale smo po gradu,smijući se i čestitajući svima Božić i Novu Godinu.
Odjednom smo se našle ispred našeg starog kafića
"Ja sam mislila da je to zatvoreno!", uskliknula sam
"Da,i ja sam čula da je stari David otišao u zatvor"
"Onda je netko novi otvorio"
"Idemo unutra?", pogledala me i namignula
"Još pitaš", nasmijala sam se i krenula za njim
Kafić "Nessy" je bio pun,no uspjele smo naći mjesta,točno do pikada.Hvala Bogu pa ga nitko nije igrao.
Sara nam je otišla po pive,a ja sam se naslonila na stol,i zapalila cigaretu.
Kružila sam pogledom okolo i ugledala Matiju.
Baš super Hvala Bogu da ima puno ljudi pa me neće vidjeti A primjećujem i da je mrtav pijan.
Taman je Sara došla do mene s pivama kad sam začula pjesmu od Nede Ukraden i Ivana Zaka "Tetovaža"
Tu pjesmu je Boris proglasio našom himnom.
Okrenula sam očima i uzela dobrani gutljaj pive na što me Sara pogledala s podignutim obrvom.
Slegnula sam ramenima i pogledala je s pogledom "pričat' ću ti sutra"
Sve i da sam htjela joj sad ispričati ne bih mogla od sve te buke i žamora.Ljudi su se doslovno nadvikivali i ne znam što mi je bilo gore,to ili glasna muzika.
No odjednom sam začula glas koji je uspješno nadvikivao sve
"Spavao danju,budan čekao zore
sa društvom pio, nisam gledao na sat"
Okretala sam se oko sebe u nevjerici.
Ne,ne to je nemoguće.
Ali za minutu sam ugledala Mateju,njenu sestru Ines,onu staru dronfulju Željku.I njega.
Da,njega.Onog koji je trebao biti u Zadru.Onog koji se trebao vratiti tek idući tjedan.
Borisa.
Prošli su kraj nas,nisu nas ni primjetili,i sjeli do Matije koji je spavao za stolom.
Krenule su mi suze i izjurila van,potpuno zaboravljajući na Saru.
Vani je bilo hladno,vrtilo mi se,što od alkohola,što od prizora kojeg sam vidjela unutra.
Srušila sam se na beton i jecala.
Odjednom se kraj mene pojavila Sara.Sjela je kraj mene i zagrlila me.
Pustila me da se isplačem na miru.
Čuo se žamor iz kafića,počeli su odbrojavati.
10,9,8...zazvonio mi je mobitel....
Trgnula sam se i pogledala
"Boris"
Sara mi je uzela mobitel iz ruke i stisnula 'odgovori'
