Zločin iz strasti

1. Manuela

"Draga, jesi li spremna? Nemoj da moramo kasniti opet" sjedim u kupatilu na wc šolji shvaćajući da se ponašam djetinjasto za svoje godine.

„Još malo" odvraćam odgovor, pokušavajući ga kazniti za sve ono što mi radi. Jesam li ja loša osoba zbog toga? Grize li me savjest? Griješim li? Odgovor je NE.

Novicu sam upoznala dok sam konobarila u jednom lokalnom kafiću i kao mnogim djevojkama, dopao mi se. Bio je šarmantan, duhovit, slatkorečiv, muškarac koji je znao reći prave stvari onda kad ih je žena trebaa čuti. Znala sam da je bio tipični ženskaroš, ali sa mnom se ponašao drugačije. To nisam smo primjetila ja, to smo vidjjeli svi. Bio je blag i nježan čak i kad bi samo razgovarali, a dok je provodio vrijeme sa mnom, nikad u mom prisustvu nije obraćao pažnju na druge žene. U njegovim očima sam bila samo ja i niko više. Taj osjećaj me obuzimao i s vremenom sam popustila pod njegovim zavođenjem i postali smo par.

Zaljubila sam se kao nikad u životu do tad i sve što sam mogla vidjeti je on. Sav moj svijet se okretao oko njega i s njim, toliko jako da nije bilo šanse da primijetim na vrijeme znakove koji su mi bili pred nosom. Varao me, tad, vara me i sad, a ja kao zadnja budala gledam to sa strane i pravim se da ne vidim. Zašto to radim? Jer ne vjerujem da ljubav zapravo postoji onako kako se o njoj govori. Jer je ispod sve te površine, slatkih riječi i šarade koju drugi vide, uvijek skriveno nešto što stoji u četiri zida. Nisam imala ljubav, ali sam imala financijsku stabilnost kao nikad do tad. Čak sam tako pomagala roditeljima koji nisu baš živjeli u bogastvu kakvo sam ja sama uživala. Tata je radio kao obični građevinac godinama, i još uvijek je u tom poslu, a majka je domaćica. Moja starija sestra Ana i ja smo odrasle u domu punom ljubavi ali nije uvijek sve bilo kako treba. Majka i otac su se često svađali iako su mislili da ja i ona to ne znamo. Uvijek je to bilo zbog novca koji je trebao a nije ga bilo... Tako sam shvatila da uvijek moraš žrtvovati jedno da bi dobio drugo, a ja sam se odrekla ljubavi da bi imala financijsku stabilnost. Ali kako vrijeme odmiče, shvatila sam svoju pogrešku, koliko god negdje u sebi gajila nadu da će se on promjeniti i zaboraviti sve te silne žene i postati odan meni, ta ista nada umre kad osjetim miris drugog parfema na njenu. Ja sam odabrala ovo, ja ću se i izboriti sa tim...

Prvi put sam shvatila da ima nekog brzo nakon što smo se vjenčali. Nije bilo teško prozreti njegove kasne dolaske i sve češća izbivanja, a da me nije vodio sa sobom. U braku smo dvije godine, a ja već godinu i po znam za njegovo šaranje. Iskreno, svaki put je sve teže preći preko toga i nastaviti kao da se ništa ne događa, ali sama sam sebi kriva što je to tako.

Čak sam i sama pokušala da to uradim, samo jednom sam se skinula pred drugim muškarcem, dala svoje tijelo i odlučila da zaboravim sve to. Ali kasno u noć, dok sama ležim na krevetu, često zamišljam usne neznanca po svojoj koži. Tad sama sebi priznam da ne neznanac obožavao onako kako to Novica nikad nije i da ću ostati uskraćena za sav užitak toga.

Imao je anđeoski glas, izgledao je tako divlje, primamljivo i sočno... Nisam tu noć mnogo popila, ali sam osjetila hemiju među nama i onaj klik kad ti neko jednostavno sjedne. Prljavo plava kosa mu je bila smeđkasta u polutami, a plave oči po malo svjetlucave su me namamile na grijeh. On mi se svidio, a osveta je bila slatka, bar na kratko. Danima posle me je savjest pekla, nisam mogla mirno spavati, ali sam tu malu prljavu tajnu, taj svoj mali zločin, odlučila zadržati samo za sebe. Niko ne zna da sam ga prevarila, pa ni moja najbolja prijateljica, ni sestra, a njima govorim sve. Odlučila sam tog pjevača sa svirke uživo zadržati za sebe...

„Manuela, strpljenje mi je pri kraju. Kasnimo" ovaj put Novica je bio pored vrata. Nije vikao ali sm mu u glasu mogla osjetiti upozorenje. Nisam ga se plašila, nikad nije bio nasilan prema meni niti mi je fizički naudio, emotivno me slomio.