Kako postati Jasmine?

Princ sa bijelim iPhoneom

You have a new match bilo je ispisano na ekranu mobitela koji mi je još uvijek nježno obasjavao lice. Moram priznati da nisam očekivala tako brz odgovor na ijedan moj swipe, pa sam jedva čekala otkriti tko se krije iza profila kojemu se, očito, sviđam.

Nervozno sam prošla rukom po kosi, prvo ju prebacila na lijevu, a zatim i na desnu stranu te napokon dotakla obavijest.
Obavijest koja me dovela na profil izvjesnog Caleba Cronwella.

Hmm, izustila sam. Zaista se nisam sjećala niti njegova lica ni profila, koliko god to loše zvučalo. A zvuči stvarno loše. Zato nikada nemojte biti takvi kao ja i odlučiti isprobati nešto poput Tindera - taj mali vrag od ljudi stvara ništa drugo nego beživotne objekte koje potom stavlja u kataloge. Pa onda zamijetiš objekt koji ti se sviđa i odlučiš da će taj biti tvoj. Gdje je nestala ljudska duša? Ne znam, pitajte Tinder.

Na drugi pogled koji sam uputila njegovom profilu shvatila sam zašto sam odlučila da mi se sviđa. Na samom kraju opisa stajao je tekst pjesme Panic At The Disca, benda kojeg sam obožavala otkad sam znala za sebe. Tako se i na mojem profilu našao citat iz glazbenog opusa nevjerojatnog Brendona Uriea, "if you're gonna be the death of me, that's how I wanna go". Podsvjesno sam se nadala da je primijetio tu sličnost među nama.
Osim što je imao nevjerojatno dobar ukus u glazbu (za dečka koji koristi Tinder), Caleb nije razočarao niti svojim vanjskim izgledom. Prosječne visine, tamne razbarušene kose i crnih naočala sa tankim okvirom predstavljao je upravo moj tip dečka. Naočale, doduše, nije imao na svim slikama pa sam pretpostavila da koristi leće. Na prvi pogled činio se iznimno talentiranim i kreativnim individualcem, uzimajući u obzir to da je na jednoj od slika sa sobom imao i gitaru. To me privuklo na prvu, definitivno je bio netko o kome sam željela saznati više od toga koja mu je najdraža boja ili pak jelo. Po prvi puta u životu odlučila sam uzeti stvar u svoje ruke i počela sam pisati poruku.

Hej, primijetila sam Panic at the Disco u tvome opisu, imaš stvarno dobar ukus za glazbu! Primijetila sam sličnosti pa sam se morala javiti.

I tako, u roku od minute, poruka neznancu kojem znam samo ime bila je poslana. U sebi sam lagano cvjetala poput tratinčice u proljeće jer sam ju poslala bez ikakvog premišljanja, a to je za veliku neodlučnu Vagu u horoskopu zaista rijetkost.
Odgovor sam dobila u vrlo kratkom roku.

Hej, hvala ti na komplimentu! I ja sam primijetio Panic među tvojim interesima tako da bih ti se definitivno javio prije ili kasnije. Ovaj si me put preduhitrila.

Znate, ja sam jedna od onih ludih osoba koje velika većina ne podnosi i često naziva grammar nazijima. Često je upravo način govora, izražavanja ili pisanja ono što prvo primijetim kod osobe, i te karakteristike faktor su koji u većini slučajeva odlučuje pravac u kojem će ići moj odnos sa tom osobom. Čim sam instalirala Tinder, bila sam mentalno spremna na milijune grešaka poput neznam, nemogu, ili po meni najgore, neču, ali ovoga puta nisam imala razloga brinuti se o tome. Nemojte me zbog ovoga smatrati sitničavom, ali zaista ne mogu podnijeti neznanje kad ga primijetim. Calebov način izražavanja bio je srodan mome, što me zaintrigiralo još više.

Volim biti brza. Okej, ovo stvarno čudno zvuči, pravi se da nisam to rekla. Nego, promijenimo temu. Baviš se glazbom? Primijetila sam gitaru na jednoj od slika.

Pravi se da nisam to rekla, ponovim u sebi, pa mogla si to jednostavno izbrisati, pametnjakovićko.

Ponekad se izgubim u internetskoj komunikaciji i zaboravim njezine prave čari, kao što je alteracija bilo čega što izgovoriš...ili možda bolje rečeno, napišeš.
Sad stvarno zvučim kao da imam barem osamdeset i jednu, a ne samo osamnaest godina. Prestat ću dok još nije prekasno.

Tako je, sviram gitaru. Glazba je oduvijek bila broj jedan u mom životu, kada god ju slušam kao da odlazim u neku drugu dimenziju. Pomogla mi je da se nosim sa svakakvim sranjima koje je život odlučio staviti pred mene. Rado bih se okušao i u kantautorstvu, međutim, to nije područje u kojem se najbolje snalazim. Definitivno imam san jednog dana imati nešto iz vlastite tvornice. Ako hoćeš, svirat ću ti jednom Panic, pošto vidim da ga jako voliš. A, čime se bavi Jasmine osim time što traži svog Aladdina?

Vau, dobila sam poruketinu. Sviđalo mi se kuda razgovor vodi, pa sam uzvratila istom mjerom.
Dok sam tipkala odgovor, primijetila sam kako mi prsti nesvjesno plešu po tipkovnici, sigurnim koracima, kao da znaju što rade. Nisu brisali riječi, već na one napisane nizali nove, stvarali rečenice, iskazivali mišljenja i govorili bez straha.
A, što se tiče ponude za Panic, vjerujem da je to nešto što predložiš većini cura. Zanima me samo, jel pali? Dodala sam na kraju poruke.

Ne bih se bunila da mi netko poput Caleba pjeva i svira pjesmu kao što je Collar Full, ali, općepoznata činjenica je da gitaristi sav svoj šarm polažu u taj žičani instrument. Jer, većina nas djevojaka, uključujući i mene, ne može odoljeti. Gitara je djevojkama isto kao što je i Ahilu njegova peta - slaba točka. Na ovu sam poruku morala duže čekati odgovor, pa se u meni probudio strah nisam li možda zazvučala bahato. U stvarnom životu nikada ne bih podbola dečka nečime kao što su načini zavođenja ili ga pak svrstala u neki oblik stereotipa. Koga ja lažem, u stvarnom životu ne bih uopće rekla dvije prosto proširene rečenice. Ipak, odgovor je stigao.

Ne pali, jer još ni jedna cura nije voljela Panic, a ni bilo koji drugi bend koji je na mom repertoaru. Arianu Grande, nažalost, ne sviram. Ne znam jesi li primijetila, ali već je poprilično kasno pa mislim da ću te ostaviti za danas. Nije da baš imam puno za raditi sutra, pa možemo nastaviti razgovor. Rado bih još porazgovarao o nekim stvarima, duguješ mi još poneku zanimljivu činjenicu o sebi. Sada mi se stvarno spava, laku noć.

Brzo sam okrenula pogled prema satu koji je zaista potvrđivao Calebovu tezu - bilo je već pola jedan ujutro. Sedmi je mjesec i još uživam u slobodi te ustajanju u dvanaest, tako da sat nije bio nešto čime sam se zamarala.

Ne dugujem ja nikome ništa, razmišljala sam nakon što sam odgovorila na poruku zaželeći mu laku noć, ali mislim da ćeš o meni ipak čuti ponešto više.

I ne, nisam osoba koja se lako zaljubljuje niti osoba koja na Tinderu traži princa na bijelom konju (ili možda princa sa bijelim iPhoneom, ipak se radi o društvenoj mreži). Zaljubljivanje i veza trenutno mi uopće nisu prioritet, s obzirom da za dva mjeseca kreće najvažnija školska godina u mom životu, ona koja će odrediti narednih (barem) šezdeset i pet godina mog postojanja. Ali, jedna stvar koju cijenim kod ljudi je iskrenost, a Caleb se činio kao netko tko tu kvalitetu posjeduje. Samo zato što ne tražim ništa specijalno neću propustiti priliku da upoznam nekog takvog.

Još sam koju minutu provela listajući po različitim društvenim mrežama ne bih li naišla na neku novu vijest, a kada sam se napokon pomirila s činjenicom da se to neće dogoditi sat je već pokazivao dva. Tada sam napokon zaključala mobitel, gurnula ga nespretno ispod jastuka, te sklopila oči.