Kako postati Jasmine?

Attention seeker, ili ipak ne?

Glasni udarac koji je zvučao kao da je netko upravo bacio atomsku bombu na moju kuhinju prenuo me iz sna. Nikada nemojte učiniti istu grešku poput mene i svoju sobu smjestiti tik do te prostorije, osobito ako ste netko tko voli spavati.

Dobro jutro i tebi, mama! - uzviknula sam blago podižući glavu sa jastuka. Doduše, jutro je već odavno prošlo.

Moja mama, Juniper, najveći je ranoranioc kojeg poznajem. Ona jednostavno ne voli spavati, što je za mene nepojmljiva situacija. Ali njoj su jutra vrijeme koje može uzeti za sebe, pa se tako već od pola sedam ujutro kućom širi primamljiv miris crne kave i finog pohanog kruha.
Osim što joj je san nije potreba i što bi se Jamie Oliver pred njom mogao samo posramiti, najveći je izvor pozitive u mom životu. Ona u svemu nađe razlog za sreću, pa me tako nebrojeno puta dizala sa dna kada stvari nisu izgledale onako kako sam ih ja zamišljala. Ali, dizala me i doslovno, kada sam kao mala dok bi hodala pala bar dvaput tjedno.

Ovih dana više ne padam. Naučila sam gdje se nalazi taj moj famozni centar ravnoteže koji je pomaknut kao i sve ostalo u vezi mene. Iako sam prestala raditi stvari poput padanja, i dalje sam zbog svojeg fizičkog stanja zahtijevala neki oblik potpore - pružanje ruke kada bih se ustajala iz kreveta ili se pak morala popeti stepenicama. Mama Juniper radila je sve to bez pogovora.

Dobro jutro, sunčice. - zacrvkutala je čim je zakoračila u sobu. Lijep je dan danas, hajde da otvorimo rolete.

Koliko god je moja majka bila jutarnji tip, ja sam bila šišmiš koji je svoj mir pronalazio u mraku. Nije oduvijek tako bilo. Za malenu Jasmine je mrak značio strah i tjeskobu jer, naravno, u mraku se krije na tisuće čudovišta koja samo čekaju na mene da se pokažu. Ali otkad sam ušla u pubertet, počela sam shvaćati stvari na drugačiji način.

Zar baš moramo? - uzdahnula sam s negodovanjem. Moje pitanje je, izgleda, bilo samo retoričko jer odgovor nisam dobila.

Laganim korakom pošla sam do kupaonice. Nema mi ništa bolje nego onaj osjećaj svježine kada operem zube, umijem lice i počešljam kosu. Putem sam prošla pored radnog stola mog oca, te pored njega samog, ali nisam niti okrenula glavu.

Moj je otac totalna suprotnost mojoj mami, ali valjda kažu da se suprotnosti privlače. Iskreno, radije bih da se ove dvije nikada nisu privukle, iako bi to značilo da ja vjerojatno ne bih nikada ni postojala. Svu toplinu koju osjetim svaki put kada me mama zagrli, tješi ili jednostavno priča sa mnom on gasi svojom hladnoćom. Nikada potpora, nikada ponosan i vječito okupan pesimizmom koji neuspješno pokušava prenijeti na ostale ukućane. Malo je reći da s njime nemam blistav odnos, ali u suštini mi ne fali.
S njime komuniciram jedino kada mi je potrebna pomoć. Znam, sada ćete vjerojatno pomisliti da sam najgora kćer na svijetu, ali za drukčiju vrstu komunikacije s njim nisam sposobna.

* * *

Upravo nakon što sam pojela posljednji zalogaj maminih prefinih lazanja zazvonio mi je mobitel.

Duguješ mi nešto, sjećaš se? - ispisala se poruka na ekranu. U prvi tren nisam mogla shvatiti o čemu se radi, a onda sam, pogledavši bolje u ime pošiljatelja vratila film na prošlu noć. Ovog puta on je bio onaj koji je bio brži, i po prvi put u životu nisam se ljutila zbog toga što me netko u nečemu pretekao. Natjecateljski duh u meni iznimno je naglašen, što da vam kažem. Možda čak i malo previše.

Krenula sam tipkati odgovor, a onda me prekinuo glas. Kome sad to tipkaš? Zar se Maddie ne može ni dana odmoriti od tebe?

Maddie je moja najbolja prijateljica već punih sedam godina. I ja i ona u tu činjenicu naprosto ne možemo vjerovati, jer nam se čini kao da je od našeg upoznavanja prošlo tri dana. Uvijek se sa smijehom sjećamo tog dana i one čudne tišine koja ga je popratila. Tko bi rekao da će nakon tih sedam godina ta šutljivica postati moja druga polovica. U moj život ušla je zahvaljujući našim majkama, koje su u kratko vrijeme postale najbolje prijateljice, shvatile da obje imaju potpuno introvertirane, čudnjikave kćeri pa došle na ideju da ih spoje. I tu je sve počelo.