Asja je bila puno smirenija od Core koja je ljutito marširala ispred nje po ulicama Ashtona.
Promet je bio manje gust, svi ljudi već su bili na poslu. Pješaci su išli svojim putem, a jedino su njih dvije glavinjale bez cilja. Razmišljale su o tome što učiniti sljedeće.
-Cora, moraš se smiriti. Moramo biti hladne glave. – Asja ju je upozoravala.
-Dosta mi je toga, Asja. Dovoljno se bile hladnih glava. Nešto se događa.
-Što, na primjer?
-Ne znam, neke jebene spletke. Da nas jedna novinarka ne želi saslušati mi je suludo. Znaš kakvi su. Ona bi vlastitog brata vjerojatno prodala za dobru priču.
-Ne pretjeruj. – Asja ju upozori hodajući za njom. – Osim toga, možda smo otišle na krivo mjesto. Trebale smo otići nekim nezavisnim novinama.
Cora zastane u svom marširanju i okrene se prema Asji. – Pa ti si genijalna! Sjećaš se onog portala na koji smo naišle dok smo tražile u koje novine ćemo otići?
-Onaj teoretičar zavjera? – Asja upita u čudu. – Pa taj piše o bilo čemu što mu se nudi.
-Ali je relativno popularan. – Cora reče i slegne ramenima. – Uzmi što ti se nudi. Želimo učiniti ispravnu stvar, zar ne?
-Da. – Asja potvrdi i složi se. – Moramo ga što prije kontaktirati. Suđenje onom dečku bit će uskoro.
-Idemo k meni. – Cora reče i zgrabi Asju za ruku.
*
Trebale su pretražiti pola interneta dok napokon nisu nabasale da ono što su tražile.
Naziv portala bio je Vigilant, a autor se potpisivao imenom Johanan. Ni Asju i Coru nije bilo briga je li mu to uopće pravo ime. Umjesto toga tražile su kontakt broj ili mail adresu na njegovoj stranici. Usput su vidjele kakvim se temama bavi. Većinom su to bile teorije zavjere, preispitivanje vlasti, demokracije, cjepiva, farmaceutske industrije pa čak i misterioznih ubojstava i nestanaka ljudi. Čak i slučaj Ine Herman stajao je ondje među člancima. Koliko je dobra ideja bilo razgovarati s njim više nije bilo važno, posebice ako je on jedina osoba koja će ih u ovom trenutku saslušati.
Mail adresu su napokon pronašle i sastavile tekst u kojem su brzo i kratko objasnile da trebaju njegovu pomoć. Navele su dio razloga i dale naslutiti o čemu se radi. Cora je kliknula send na ekranu i nakon toga se uz glasan uzdah naslonila na stolicu.
-Nadam se da će brzo odgovoriti. – Asja reče.
-I ja. Možda upravo sjedi za računalom. Da bar odmah odgovori... - Cora je počela grickati nokat na kažiprstu lijeve ruke dok je desnom osvježavala stranicu u nadi da se pojavio novopristigli mail.
Ništa novo nije stiglo pa je Cora zatvorila laptop. – Moramo čekati. Upucat ću se. Samo da to više riješimo. Ne mogu spavati noću.
Asja je gledala najbolju prijateljicu. – Ne mogu ni ja. Ponekad ne mogu vjerovati da nam se ovo događa. Ne mogu vjerovati da sam-
-Da smo ubile nekoga? – Cora ju prekine i frkne. – Ne mogu ni ja vjerovati. A zbog čega? Zbog gluposti. I još ovo sve. Nikad mi se ništa bizarnije nije dogodilo.
-Ali što se događa, Cora? Ne možemo ni u što uprijeti prstom. Samo nas ne žele saslušati niti uzeti u obzir priznanja. – Asja ju pogleda.
Slutnje su bile crne, a Cora samo reče: - Ne znam. Samo imam dojam da je to sve veće od nas.
Imala je u potpunosti pravo, a da nije ni znala.
*
Dva sata nakon, nakon odgledanog filma i zujanja u prazno, Cora ponovno provjeri mail.
