Put

4

Kiša je jako lupala po prozorima sobe. Leona je sjedila na krevetu kao i ja. Imale smo obje jako rano predavanje. Osjećala sam se kao da me je nešto pregazilo. Pola noći nisam mogla spavati jer sam razmišljala o svojem životu u zadnjih četiri pet godina. A onda sam razmišljala o Eliasu. Njegova uloga u svemu ovomu nije baš bila jasna. I iskreno trenutno mi je bilo predobro da bih ispitivala dalje. 

˝Misliš da je opravdanje da kiša prejako pada, dobro opravdanje, ne mogu ići sada preko pola kampusa na glupo računovodstvo," Leona je rekla i onda se bacila natrag na krevet.

Slegnula sam ramenima. Nisam u ništa bila sigurna. Ipak sam se ustala s kreveta iako sam i sama htjela spavati još barem pola dana. Otvorila sam ormar i izvukla crne štrample, i crnu haljinu dugih rukava. Uzela sam čizme do koljena koje mi je Maliea donijela. Bile su crne i gotovo nisu bile nošene. Podignula sam kosu u veliku punđu. 

˝Gledaj ako ti se ne da ići ne da ti se, ali možda će ti ovaj izostanak biti puno bolji za nekada kasnije, a ne omah prvi tjedan," izvukla sam dugački crni kaput od Maliae iz ormara i obukla ga. Izvukla sam veliki kišobran ispod kreveta.

˝U pravu si," rekla je dok se polako ustajala.

Kimnula sam joj i poželjela lijep dan. I onda sam izašla na hodnik. Polako sam hodala, još uvijek sam razmišljala o svemu, još uvijek nisam bila sigurna u svoju sreću. Vani je stvarno pljuštalo, dok sam došla do kafića bila sam sigurna kako su mi čizme postale mali bazeni za noge. Nisam ni shvatila da se smrzavam dok nisam ušla u kafić i stala u red za kavu. Red se sastojao većinom od profesora i asistenata. 

˝Zanimljivo je," čula sam Eliasov glas u svojem uhu, ˝kako te uvijek nađem."

Okrenula sam se i našla se preblizu njegovim prsima, nisam se mogla ni odmaknuti za korak, a da ne lupim u jednog od profesora ispred sebe. Na sebi je imao crni suhi baloner i sive hlače na crtu.

˝Gotovo kao da me uhodiš," rekla sam mu dok sam se okretala prema naprijed. Red se malo povukao pa sam dobila malo prostora. Vrata su se ponovno otvorila i ušlo je još ljudi. Počeli su se gurati na kraju reda. Uskoro sam osjetila kako se Eliasovo tijelo priljepilo za moje. Malo sam posrnula, ali njegova ruka mi se omotala oko struka. Iznenađeno sam udahnula. 

˝Izvolite," nisam ni skužila kako sam na redu. Elias je još uvijek držao svoju ruku oko mojeg struka. 

˝Jedna kava bez šećera i jedna s mijekom," čula sam Eliasov glas iza sebe. Povukao je ruku, a ja sam ujedno odahnula jer sam se oslobodila njegovog kaveza, ali opet njegova prisutnost mi je značila nekakvu čudnu sigurnost. Osjetila sam kako me gura prema vratima. Položio je svoj dlan na kraj moje kralješnice i pogurao me. 

˝Povest ću te, nemoj hodati po ovoj kiši," rekao je i pokazao na crni auto. 

Bila sam zbunjena kada sam sjela u auto, i bila sam zbunjena kada mi je dodao kavu, i ostala sam zbunjena kada nije pokrenuo auto već se okrenuo prema meni u sjedištu.

˝Jesi dobro?" pitao je dok je naginjao glavu kako bi mi bolje vidio moje lice. 

˝Ah," nakašljala sam se. ˝Da oprosti, lako se pogubim. Gle ići ću ja pješice do predavaonice," uhvatila sam za kvaku, ali auto se zaključao. Panika se počela graditi u meni kao zgrada - kat po kat. ˝Pusti me van," osjetila sam strah, osjetila sam suze, osjetila sam paniku, sjetila sam se loših dana. 

˝Oprosti, oprosti," čula sam ga kako govori, ali ja sam još uvijek pokušavala otvoriti vrata, ˝odvest ću te smiri se."

Nisam se mogla smiriti. Osjetila sam kako mi suze kreću niz lice, zamislila sam ih kao kapi kiše koje lagano klize niz prozor.