Kraljevska romansa

3.dio

Nakon 5 sati stigli su u Cordoniu.
Ispred palače...
Maya je zadivljeno gledala oko sebe.
-Što kažeš, ljepotice? -kaže Maxwell.
-Ne nabacuj mi se. Stvarno misliš da si mi zanimljiv?
-Pa...
-Znaš što... -Maya je krenula prema Maxwellu.

Bertnard je odmaknuo Maxwella od Maye.
-Slušaj ti! Pusti ju više na miru i obavljaj svoj posao! Nisi zaposlen kao klaun, nego kao tjelohranitelj! Tako se i ponašaj napokon! Ne sramoti me na svakom koraku! -izdere se Bertnard.
-Ali brate...
-Umukni više!
-Bertnarde, nemojte se derati na dečka, nije još dorastao ovom poslu. Nije on kriv, još je premlad.
-Baš ti hvala Mayo. Divna si osoba.
-Nema na čemu. Kako si ono rekao da se zoveš ?
-Maxwell.
-Zvat ću te Max.
-Meni odgovara. -kaže Maxwell i nasmije se.
-Hoćemo li poći u palaču? Napokon! -vikne Bertnard.
-Ti si baš neki nervozan tip, Bertnarde. Dobar čovjek, a karakter ubija ko' mitraljez.
-Razumiješ se i u oružje? -upita Maxwell.
-Ja se, mili moj, razumijem u sve. Ne brini ništa. Svestrana sam žena.
-Blago onom tko te ima.
-Samo joj je falila tvoja poezija!
-Brate, opet grizeš! Opet!
-Hodaj i da te ne vidim i ne čujem!
-Max, vidim da ćemo se izvrsno slagati.
-Dobra si ti. Sviđa mi se ta drskost kod tebe.
-To se zove odlučnost. Brkaš pojmove.
-U pravu si.
-Uvijek.

Maya je ušla u palaču.
-Bertnarde, budi srce. Odnesi moje koferčiće do moje sobe.
-Odmah, gđice Maya.
-Hvala. I!
-Što gđice Maya?

Maya se nasmije.
- Požuri!

Bertnard odnese kofere.
-Mayo. Smijem li ti nešto reći?
-Reci.
-Opasna si ti.
-Haha. -nasmije se.
-Stvarno jesi. Tko je pametan, ne kači se s tobom.
-Upravo tako, Max. Ova žena će iz dame postati ubojica, ako je to potrebno da preživi .Zapamti to!
-Obećajem.
-A sada me provedi palačom.
-Naravno.Izvoli samo lijevo .

Došli su u salu.
Sve je bilo prepuno ljudi u svečanim haljinama i odijelima.
-Što je ovdje večeras?
-Princ. Ženi se uskoro. Danas će odabrati jednu ženu, buduću kraljicu ove zemlje.
-Gdje je on?
-Uskoro će doći.
-Idem po šampanjac. Vraćam se brzo.

Na šanku je srela crvenokosu ženu.
-Hej! -vikne nepoznata žena.
-Da?
-Otkad princeze ogovaraju sa da?
-Ja nisam princeza.

Nepoznata žena ju je pogledala cijelu.
-Tako i izgledaš.
-I mislila sam da si osoba bez srca. Odmah sam te pročitala. Čim ti vidim lice, odmah znam kakva si. Pročitala sam ja tebe, crvenokosa.
-Ja sam Olivia.
-Briga me tko si! Za mene si nitko i ništa!
-Opa! Mlada dama je danas ustala na lijevu nogu! Tko si ti uopće i što radiš ovdje!?
-Ja sam ona koju ne želiš sresti u mraku. Vjeruj mi.
-Znači tako ćemo?
-Tako i nikako drugačije. Prema takvim gadurama nemam ni trunke suosjećanja i milosti!
-Slušaj ti! Ubit ću te, kunem ti se svime! Ja sam buduća kraljica Cordonie! Ne možeš se tako razgovarati sa mnom! Čuješ li me glupačo!?
- Ti nisi tip ubojice, više žrtve. Imala si teško djetinjstvo, zar ne? Netko te povrijedio, pa se sad oporavljaš ponižavajući druge ljude oko sebe. To ti neće pomoći. Možeš ti biti i Bog, ali to ti neće nadomjestiti srce. Njega nemaš i nikad nećeš imati! To zapamti!
-Gubi se!
-Ja, ostajem ovdje! Vidjet ćeš to! I nećeš moći vjerovati svojim očima!
-Samo se usudi!
-Usudit ću se i više od toga! Samo ne pozorno gledaj!
-A kako to ,molim te?
-Postat ću kraljica. Tebi u inat!
-A kako to?
-Natjerat ću ga da me zavoli. Ti ionako nemaš srce!