Smooth criminal (Jungkook)

Part 11.

Pariz, 29. Juli 1982.

Probudile su me jutarnje sunčeve zrake.
Bilo je vrijeme za ustajanje. Pogledao sam u sat na noćnom ormariću. "7:34"
Oh, ne, kasnim na posao.
Jurio sam po kući pokušavajući što brže da se spremim i krenem na posao.
"Ubiće me šef, kako je ovo samo moglo da se desi...jaoo" rekao sam samom sebi.
Brzo sam obukao svoju radnu odjeću, umio se i počešljao kosu.
Došao sam pred vrata, ali ključ nije bio u bravi. Problemi su se prosto nizali jedan za drugim.
Trčao sam po kući i bacao stvari tražeći ključ. Sve sam provjerio ispod odjeće, novina, u jaknama..ali nigdje ga nije bilo.
Skoro sam odustao i sjeo na krevet.
Gledao sam u pod razmišljajući kakav izgovor da uvalim šefu.
Neka mi je svjetlost zasmetala očima. Od negdje je dolazila reflekcija.
Podigao sam glavu i ugledao ključ ispred sebe na podu.
Ustao sam mirno i podigao ga bez riječi.
Izlaskom iz kuće krenuo sam hodati brzo pa zatim trčati na posao.
Kada sam stigao bilo je već 8:02, u zadnji čas da ne zakasnim previše.
U daljini sam ugledao šefa, koji je nekim čudom bio nasmijan i veseo što je bilo neuobičajeno za njega.
Pozdravili smo se. Upitao me je kako sam se proveo na odmoru.
"Sada kada si se odmorio ima da radiš punom parom, sezona se polako bliži vrhuncu, a ti dobro znaš šta to znači."
Danas sam bio zadužen da obilazim grčke skulpture.

Jutro mi je brzo prošlo i došlo je vrijeme za pauzu.
Odlučio sam otići u neki kafić kod muzeja.
Na mom putu se odjednom pojavila Y/N sa dvije termoske u ruci.
"Iznenađenjee" uzviknula je.
"Y/N otkud ti, kako si znala da sam danas jutarnja?"
"Recimo da sam imala predosjećaj, je li ti sada pauza, donijela sam čaj i sendviče"
"Upravo sam krenuo po doručak"
"Super, hajmo onda negdje sjesti"
"Imam jednu dobru ideju Y/N, prati me"

Nisam joj rekao gdje idemo, samo sam ju uzeo za ruku i vodio u muzej.
Došli smo ispred vrata mog tajnog balkona.
"Odlična ideja JK" rekla je uzbuđeno.
Popeli smo se gore i naslonili na ogradu.
Pili smo čaj i jeli sendviče opušteno dok smo pričali i gledali ljude na ulicama.

"Predivno mjesto zar ne, Y/N?"

"Mislim da ću se navići na ovakav pogled." rekla je i onda pojela zadnji komad sendviča.

Sišli smo dole jer se moja pauza bližila kraju, a i ona je morala ići na predavanja.

Sišli smo dole jer se moja pauza bližila kraju, a i ona je morala ići na predavanja.
Nakon što je otišla, nastavio sam raditi do 3 sata. Dok sam radio, dobio sam ideju da je zovnem kod sebe na večeru. Poslije posla nisam odmah otišao kući već po neke namirnice koje su mi trebale.
Otišao sam do pijace po svježe povrće, u radnju koja je prodavala samo tjesteninu i u super market po neke sitnice.

U kuću sam ušao punih ruku sa kesama.
Spustio sam ih na stol u kuhinju.
Izvadio sam povrće iz kesa i krenuo sjeckati. Na današnjem meniju sam planirao tjesteninu sa povrćem i puding za dezert.
Isjeckao sam povrće i stavio ga u frižider jer je bilo još prerano za pravljenje.
U ovom trenu je bilo važnijeg posla, a to je pospremanje kuće.
Stao sam nasred sobe i gledao u kolikom sam problemu. Inače sam vrlo uredan i organizovan, no nisam imao vremena da čistim u zadnje vrijeme.
Na sve strane je bilo odjeće, papira i nekog smeća.
Uzeo sam onu kesu iz radnje i krenuo kupiti smeće, zatim sam pokupio svu odjeću i složio u ormar.
Kuća je već počela ličiti na nešto. Još malo sređivanja i bio sam gotov.
Slavljenje tog uspjeha prekinuo je telefon koji je počeo zvoniti. "Oh shh, pa zaboravio sam je zvati."
*facepalm*

Podigao sam slušalicu da se javim.
"Halo?!"
"Hej, ovdje su tvoji roditelji. Vratili smo se kući. Kako ti je bilo putovati nazad, jel sve bilo ok?"
"Imali smo malih nezgoda ali sve je dobro prošlo."
"Drago nam je što to čujemo, ima li još kakvih novosti kod tebe?"
"Da, ali reći ću vam drugom prilikom kada bude vrijeme za to, samo znajte da nije ništa loše"
"Oo stvarno!(rekli su oboje). Jedva čekamo nam ispričaš. Sada moramo ići negdje, puno te volimo i pozdravljamo."
"I vi meni mnogo nedostajete."
Beeep.
~A sada da nazovem Y/N~
.
"Halo? Y/N pri telefonu"
* "Ovdje je JK"
"Oo pa to si ti, ipak si se sjetio da nazoveš"
* "Da..Ali sada imam poseban razlog.. ovaj da li bi htjela na večeru samnom?"
"Vrlo rado. Ali gdje, kada?"
* "ummm ustvari je kod mene, nadam se da ti to nije problem..iii večeras"
"Hmmm naravno da ne, samo ne znam baš gdje živiš, moraš mi dati adresu ili.."
* "Doći ću po tebe!!"
"Možee, onda.. nađimo se kod xxxx"
* "Odlično, vidimo se u 8, Y/N"