pt. 1

9.7K 115 3
                                    

Ahh jutro.
Divnii zraci sunca prodiru u moju sobu..
Ha ha koga ja zajebavam?
Spustam roletne, namestam zavese i pravim totalni mrak u mojoj sobi, bas kao sto ja volim - jer takav je mrak i u mom srcu, pa da se slaze.

Cujem glas mog oca koji me doziva i prevrcem ocima..ignorisem sve i odlazim u kupatilo kako bih se istusirala i rasanila.

Andjela zar idalje nisi spremna svi samo tebe cekamo..

Mislim da ce oci prosto da mi ispadnu na kraju koliko prevrcem njima..sta vi mislite?

Prosto mi dodje da povratim kad cujem glas tog coveka...ni u snu ga ne bih pozvala o..c...e...m....

Sve jedno, navikla sam da sam u ovoj porodici cisto zbog obaveze, inace cekam osamnaesti..verujte, oci mi vise nece videti.

Silazim niz stepenice, uzimam jabuku i ulazim u kola.
Pitate se gde idem?
Haajde malo da vas prosvetlim..

E ovako..
Pre svega zivim u porodici, gde niko nikoga ne gleda kao svoga,
svi smo strani i niko se ne voli.

U kuci sam sa ocem...jer majka je preminula..
Ona je bila jedina koja je bila u mom srcu..sada bez nje, pa moje srce je prazno i mracno.

A kako je preninula pitate se?

Pa jedne noci kada sam imala osam godina, dok je moj otac pijan sedeo u obliznjoj kafani i kockao se, majka i ja smo spavale..kad od jednom cuo se pucanj iz pistolja, i ukljucio se kucni alarm.

Pocela sam da placem, a majka zadnje sto mi je rekla bilo je:

,, Duso mamina, volim te najvise na svetu i sta god da se desi ne osvrci se samo bezi sto dalje odavde.."

Da to su bile njene zadnje reci pre nego sto je dobila metak pravo u glavu..

Sva izbezumljena trcala sam iz kuce i bezala kuda me noge nose..
A njene reci i ta scena me i dan danas, kad imam sedamnaest godina, proganjaju...

Sve u svemu moj otac se zamerio pogresnim ljudima i dosli su da naplate dugove..tako je moja majka stradala ni kriva ni duzna, a ja ostala bez nje u ovoj sugavoj porodici koju cak ne mogu tako ni da nazovem.

Bez nje sve je u rasulu i niko nikoga ne poznaje od tada.

Da se vratimo na to kad ja ulazim u kola...

Gde idemo?

Idemo da osnujemo novu porodicu, jeeejjj!!
Kakav sarkazam ha?

Da moj divni otac nasao je
"novu zenu" i ideno da zivimo sa njima..
Pitate se kako nemam ni malo sazaljenja i kako ovo tako hladnokrvno pricam, bez suze u oku?

- pa to vreme je proslo, okrenula sam ja novi list, vise nema plakanja, jecanja u snu, dozivanje necijih imena, ja prosto vise nemam dragih ljudi na ovoj planeti

Shvatite vec jednom!!

just by MY rules, until YOU cameWhere stories live. Discover now