Limunada | 🍋

4. 🍋

Alright, I'm ready now, ready now
I ain't gonna, I ain't gonna fall back down now
Alright, I'll take it on, take it on me
Take it on me, hm, baby

All I ever ask, ever ask
Are you gonna, are you gonna be my lover?
Tonight, and take it with, take it with me
Take it with me

What if I left and it made no sense
And you tell your friends and they hold your hands?
Baby, nevermind, nevermind
Nevermind, nevermind

- Utišaj ga!

- Neću!

- Moraš!

- Zašto bih?

Upitam vikajući. Ko je on da mi kaže da utišam muziku.

- Rekao sam, moraš.

Smrknem se, i pojačam.

- Ko si ti da mi to kažeš?!

Zatvorim oči, i približim zvučnik svojim ušima osjećajući pjesak pod prstima.
Danas nismo radili, oluja je bila nad našim gradom tokom cijelog dana, tako da sam čitala romantične priče koje sam dobijala uz časopise. Kratke ali slatke.
Nakon trosatnog čitanja, izašla sam da bih se prošetala, i na plaži ugledala Denisa Žgolju. U posljednje vrijeme, tačnije u ova četiri dana njegov nadimak Žgoljo mi je baš smiješan.

- Ja sam onaj zbog koga ti dobijaš novac, znaš li to?

Slegnem ramenima, sa još uvijek zatvorenim očima.

- Ah, svako zna da pravi limunadu.

- Ne, kao moju.

- Da, da, tvoja limunada je bolja od svih, zato što je ti praviš s ljubavlju. Zar ne? Zapamtila sam.

Kako i neću. Ponavljao mi je to milion puta.

- Vidiš. Znaš. Pametna si ti, samo se praviš glupa, zar ne? Jesam li u pravu?

Prevrnem očima.

- Baš si duhovit.

Kažem i isključim mog omiljenog pjevača. Šteta, zove se isto kao i ovaj Žgoljo.

- To nije trebalo biti duhovito. Rekao sam istinu. Izgleda za tebe bolnu.

- Da, baš bolnu.

Nasmije se i sjedne pored mene.

- Odmakni se. Kapljice vode koje su pale sa tvog tijela su na mom. Ne želim da se derem. Trenutno nisam u tom stanju.

- Postoji to stanje kod tebe? Mislim da se više dereš od operske dive.

Okrenem se ka njemu.

- Ona pjeva. Ona se ne dere. Mada, vjerujem da je ovo nova informacija za tebe.

- Misliš da sam glup?

- Da, mislim.

- U redu, ali se varaš.

- Ne varam se.

- Da, varaš se!

- Ne...

Odjednom je ustao, te stao pored mene.

- Šta radiš?

Okrenuo se, i odjednom počeo da okreće glavu lijevo, desno. Kapljice vode koje ne volim na suvoj koži, su pale na mene. Koža mi se naježila osjećajući hladnoću. Hladnoću, koja me je natjerala da ustanem i krenem da ga jurim.

- Živ ostati nećeš!

Viknem, dok se kikotao i trčao. Bila sam mu za petama.

- Vidiš li ovo more. U njemu ima da te zadavim, a poslije ću da zakopam tvoje tijelo i niko te nikada neće pronaći.

- Vidi ti nje! Pričaš nebuloze.

Potrčim brže, ali me tada noge izdaše i moje tijelo pade na pijesak. Začula sam njegov gromoglasan smijeh, koji me je natjerao da stisnem pesnice. Lejla, Lejlić zašto se nerviraš? Hajde, polako ustani, i kreni kući.

- Dobro si? Jesi li udarila glavom? Daj, Bože da jesi, malo da ti mozak proradi.

Pogledam ga. Vrijeme je da moje glumačke sposobnosti prorade.
Zatrepćem očim osjećajući suze koje se skupljaju u istim.
_____________________________________

Novo poglavlje. 🍋