Anđeo (nastavak BND-a) - Dejan Lovren fanfiction

-5-

"So meet ya at the hotel gym tomorrow- today, 8:00 am."

Rekla je Nat.

"If I manage to get up." Odgovorila sam joj. Nasmješila se.

"You'll have to."

"Okay. So see ya!"

Okrenula sam se i spucala u osobu koju sam najmanje očekivala.

"Dejane..."

Zagrlio me.

Mirisao je po vaniliji.

Moj najdraži miris.

"Oprosti."

Ne. Prevario me. Ne smijem podleći njegovim slatkim riječima, najfinijim mirisima...

Nope.

"Pusti me. Postoji jedna stvar preko koje ne prelazim. Varanje."

"Ivona bio sam očajan. A ona najviše sliči teb-"

"Boli me kurac iskreno. Steraj se. Ne vraćaj se. Ovdje imam novi život, nove prijatelje. Hells, imam i novog nazovi-dečka."

"S naglaskom na nazovi. Malena" Na ovo padam ko kruška s grane, "molim te."

"Nemoj ti meni malena. Jesam sitna al sam i dinamitna."

"Umm Ivona... Krvariš."

"Kako to misliš... O ne. Naša... Beba."

Počela sam prilično jako plakati... Dejan me uzeo u ruke i očito počeo trčati prema negdje.

----------

"Ivona..."

Probudila sam se na bolničkom krevetu, uz par milijuna zabrinutih lica oko mene.

Seth. Dejan. Nat. AJ. Paige. Eva. Brie. Nikki. John. Randy. Dean. Roman.

I Mirna.

"KUČKO JEDNA-" Nasrnula sam na nju, ali Dejan i Seth su me primili svaki za svoju stranu i spustili natrag.

"KAKO SE UOPĆE USUDIŠ DOĆI OVDJE- GDJE MI JE DIJETE?!"

"Als I-"

"Do not Als me now Seth! I am so pissed! WHERE IS MY BABY?"

"Als. It's..."

"Ivona. Pobacila si. Moram biti iskren. Oprosti."

"WHAT?! NO NO NO NO NO!" Plakala sam.

I plakala.

I plakala.

Ovo je bol... Gora od bilo koje. Izgubiti dijete.

Nerodeno dijete.

Nevino, maleno stvorenje.

Poof.

Gone.

Pri dolasku i prvom sistematskom rekli su da se smijem hrvati do 4 mjeseca trudnoće.

Nakon toga godišnja pauza.

Simple as that.

Ali ja sam Ivona Todorić.

Meni stvari moraju ići po zlu.

A/N

Hard to write chappie.

Zbilja sam plakala dok sam pisala ovo.

:(