U slučaju nuklearne zime

6.

(AN: Novi nastavak je ovdje. Malo sam zapaprila stvari no tako je trebalo biti. Nadam se da ste dobro i da ste sretni. I da osjećate ovo blagdansko raspoloženje. Ostavite neki glas ili komentar. Bitno mi je što mislite o ovome. Ly)

Nemam ništa

Traženje nekog ugodnog prostora metar sa metar u koji bih se sakrila od dečka koji je pod a, mislio da želim nešto s njegovim bratom i pod b, zna da se bojim snijega, pošlo je u krajnje katastrofalnom smjeru. Nisam uspjela pobjeći u kupaonicu jer već pet minuta stoji ispred nje i razgovara s nekim tipom. Nisam uspjela pobjeći ni na terasu pod izlikom da idem pušiti jer je tamo bila skupina nekih dečkiju koje uopće nisam znala. Nemam prijatelja s kojima bih ovdje razgovarala. A nemam ni volje da se potrudim oko toga jer već znam kako će moje uključivanje u razgovor ispasti.

Nemam ništa. Nemam nikoga.

Napišem poruku Aleksu da vidim je li moj diler pozvan ovamo no vidim da ne odgovara. Aktivan je, zasigurno priča s nekim. No ne želi otvoriti moju poruku. Zašto i bi? Nije da smo prijatelji ili nešto. Ionako je on samo moj preprodavač. Ništa osobno. Kladila bih se u to da ne bi ni prstom mrdnuo ukoliko pronađem novu osobu koja će se baviti kupovanjem pljuge za mene.

Uzdahnem naslanjajući ruku na naslon trosjeda u koji sam sjela. Kut sobe najpogodnije je mjesto za skrivanje u ovakvoj situaciji. Osim ako, naravno, ovdje ne postoji neka soba u koju ljudi ne ulaze ili je po mogućnosti zaključana. Ako ubrzo ne odem odavde, dečko koji još uvijek brblja o nebitnoj temi s čašom soka u ruci, isti onaj koji je prisustvovao mojem propalom planu da ga iakoristim kako bih saznala nešto više o Tihani, saznat će da sam ovdje. 

Pitanje je zašto radim paniku. Pitanje je zašto samo ne odem kroz vrata i nikada se ne vratim ako se ovdje osjećam poput bebe u ledenoj vodi. Možda on ni ne želi objašnjenja. Tko zna, vjerojatno me se ni ne sjeća. No kao što sam već rekla, nikada dosta opreza. Život mi je ionako poput debelog brda ptičjeg dreka, još malo šlaga na to zaista ne bi bilo potrebno. 

Ako se ubrzo ne izvučem odavde, svi živci će mi popucati.

Tihana bi znala što sada učiniti. Znala bi se izvući. 

Ali ona nije ovdje.

I najvjerojatnije ju nikada više neću vidjeti. Mislim, ta riječ najvjerojatnije je tako relativna. U potpunosti sam sigurna da ju više nikada neću vidjeti. Mala je vjerojatnost da ćemo se sresti kada odem.

Ponovno se sjetim fotke na Martinoj komodi.

Voljela bih da, ako ništa drugo, boli manje.

Dala bih sve što imam da boli barem trunku manje.

Vidim kako se senatorski sinčić pomaknuo nekoliko metara od vrata i sada sjedi na kutnoj garnituri s druge strane sobe. Ne vidi me pa se polako, u svojoj glavi, zahvaljujem Martinim roditeljima što su osigurali ovoliko sjedećih mjesta u svome stanu.

Tu ima jako puno trosjeda.

Uz to shvatim da mi se pljuga nalazi u torbici pa odlučim još jednom prekršiti pravila zgrada u koje ulazim i unutra zapaliti. Sakrila sam ih u tkaninu. Dugo mi je trebalo da Tihaninu torbicu razrežem po unutarnjoj strani podstave i tamo uguram tri čika popraćena malim bijelim flasterom.

Ustanem poravnavajući haljinu i stanem u red za zahod. Dva dečka iz susjednog razreda su stajala tamo pa me istog trenutka uhvati panika. Što ako im je pričao o meni? Okrenem se gledajući u prostoriju punu ljudi da bih shvatila kako je ovaj još uvijek duboko usredotočen na slušanje ekipe priljepljenih za kauč.

Prema mojim proračunima, na rođendanima postoje tri vrste ljudi. Oni koji plešu. Bilo da su se napili, bilo da glume da su pijani ili im je baš svejedno kako ih drugi vide. Oni koji ne žele plesati niti izlaziti u pozornost pa zbog toga sjede u kutu ili na kauču pričajući s nekim ili planirajući bijeg. Nisam u ovoj skupini, zaista. Ona sam treća. Jedna od osoba koja želi pobjeći imajući na umu neku treću stvar jer nije ni planirala doći ovdje. Treća skupina osoba ima pametnijeg posla od bivanja u gomili ljudi koji plešu i jedni druge zaljevaju pićima. Možda se negdje ljube, možda jedu, možda piju, možda gledaju seriju trošeći megabajte ili kradući tuđi internet. Možda puše, a možda se pale.