/Aleksandar/
"Kako misliš sviđa ti se? Jesi ti normalan? Ta cura je policajka i trebaš ju mrziti, a ti meni govoriš kako se ona tebi sviđa." Bijesno se derem na Daniela jer nije normalan očito. Zamislite koliko morate biti glupi da vam se svidi osoba koja je policajka i uz to vas još želi uništi.
"Kao prvo stišaj ton, kao drugo rekao sam da mi se sviđa jer je zanimljiva i jer se ne boji tebi odgovarati, a ti moraš shvatiti da nećeš po njoj gaziti k'o što gaziš po drugima koji dođu ovdje jer, zapamti, ona ti ona to neće dopustiti."
"Na kojim si ti drogama? Koji vrag ju braniš? Nju baš moraš mrziti! Policajka je uništit' će nas sve."
"Na temelju toga što je policajka ti misliš da će nas ona uništiti? Policija nam nikad nije mogla ništa i nikad neće. Brat si mi, al' brate glup si ko kurac." Kaže i ode.
Jebeni idiot, još nek' mi jednom kaže da mu je lijepa ili da mu se sviđa, objesit' ću ih oboje.
Lijepa je i tebi, onda se i ti sam objesi. Zanemarim ovaj glas u glavi i sjednem na kauč. Nikad si neću priznati da je lijepa, iako sam joj to rekao brzo sam joj i porekao. Lijepa ti je, lijepa ti je. Nastavio je ovaj jebeni glas. Kunem vam se, ako me jednog dana netko ili nešto ubije, to će jedino biti ovi glasovi u mojoj glavi koji su me već počeli uništavati.
Zanima me zašto je reagirala onako kad je vidjela Mathiasa. Čuo sam ga kad joj je rekao da ju želi mrtvu, ali, jebote ako je ona njemu služila samo da ga zadovolji, zašto bi ju onda htio ubiti? To jedino mogu saznati ako pitam nju jer njega neću sigurno, gad prokleti. Zapravo, ne zanima me neka ju ubije, nije moje da se zamaram. Ali, ti moraš znati, moraš ju spasiti. Ne moram ja nikog spašavati boli me kurac za tu policajku, kladim se da je drolja kao i što je on sam rekao.
Imam sreće što mi policija samo zna ime, siguran sam da znaju kako izgledam da bi već bio dva metra pod zemljom. Ipak je ova mala gadura njihova. Prestani ju već jednom vrijeđati i priznaj da je lijepa. Jesam vam već rekao da me ovi glasovi ubijaju?
"Gdje ti je ona mala, moram isprazniti svoju napetost u njoj, jebe mi se trenutno." Upita Mathias zadihano. Koji kurac on sad opet radi ovdje? Ako misli da može dolaziti kad hoće, vara se.
"U podrumu." Odgovorim nezainteresirano.
"Super." Odgovori i ode.
Nakon 5 minuta tek shvatim što sam rekao. Budala sam, stvarno. Poletim dolje i kad priđem bliže začujem nju kako plače.
"Mathias", Uletim unutra i poprimin njegov bijesni pogled. "Makni se od nje." Pogledam u nju i vidim da joj je već uspio skinuti majicu i traperice. Gdje mi je pamet bila kad sam ga pustio kod nje?
"Koji ti vrag hoćeš? Makni se, rekao sam ti da se moram riješiti napetosti."
"Nećeš se riješavati napetosti na njoj." Izderem se na njega.
"Neću na njoj, nego u njoj. Uostalom, zašto ne?"
"Jer ona nije jedna od tvojih droljica, idiote." Zašto sam to rekao? Nemam pojma.
"Nemaš ti pojma kolika je ona drolja." Nasmije se podrugljivo. Tako bi mu sad htio zašiti usta da više nikad ne progovori, i da više nikad ne vidim ovaj njegov odvratni osmijeh.
"Imaš 10 sekundi da odeš odavde." Pokažem mu prstom prema vratima.
"Ako ne odem, što ćeš mi napraviti?"
"Ne izazivaj me Mathiase. Nemaš pravo dolaziti ovdje kad hoćeš, uostalom tko te uopće pustio u kuću?"
"Karlo me pustio u kuću, a Tom nije htio pa sam ga malo zatukao, valjda će preživjeti. I, uostalom glupane ti si me pustio ovdje." Kaže hladno i slegne ramenima. Toma je malo zatukao? Sad ću ja njega malo zatući pa ćemo vidjeti hoće li preživjeti.
