TANDEM

„Priznao si da ti se sviđa."

~ TEN ~

Pošto sam bez mobitela i život mi je extra safe sjeban, otišao sam do svog bivšeg radnog mjesta. Da bih se vidio s Kris. Imao sam jednu jedinu želju, a to je da joj ispričam sve što se dogodilo. Uletio sam u njen ured kao furja i par minuta nisam stajao s pričom dok me ona zapanjeno gledala.

„Moram ti nešto reći."

Poprilično uznemireno izgovori kada joj sve ispričam. Vjerojatno mi želi reći da sam kreten što stvarno znam.

„Taj famozni Aleksa me zvao s tvog broja preko poziva za hitne slučajeve i poslala sam ga u tvoj i Sandin stan."

Automatski se puknem po čelu. Sranje.

„Što mi nisi javila!?"

Izbezumljeno upitam i skočim se sa stolice.

„Moronu, preko čega da ti javim? Goluba pismonoše? Telegrama? Poštara? Ili da nazovem Sandu i kažem joj da nikako ne pusti u stan lika s kojim joj je muž brijao jučer i još da ti kaže da on stiže?"

Pogubim se od svih pitanja koje mi je upravo postavila.

„Mi nismo brijali."

Pomalo ljuto kažem, a ona se nasmije.

„Od svega što sam rekla, ti si čuo samo to."

Prevrnem očima na njen podjeb koji je zapravo točan. Moram smisliti što ću napraviti. Što ako su se već susreli?

„Zašto mi onda barem nisi rekla to kada sam ušao?"

Upitam ju držeći se glavu i k'o luđak hodajući po prostoriji.

„Htjela sam, ali si uletio u prostoriju pun priča koje su za mene prava bomba. Jednostavno te nisam imala srca prekinuti."

Slegne ramenima u znak isprike, a ja duboko uzdahnem. Završit ću u ludnici, svega mi.

„I što da sada radim?"

Izbečim oči u nju čekajući neku dobru ideju jer je meni mozak stao.

„Pusti ih da se druže."

Džabe čekam. Ona se samo zajebava. Guska.

„Da, mogu misliti kako će se družiti. Ona će mi iskopati oči, a Aleksa će pobjeći glavom bez obzira. Jebem ti."

Izgovorim uvjeren da će nakon susreta s mojom divnom ženicom završiti sa mnom i ono što nije počelo. Nema toga kog ona nije potjerala.

„Da se ja lijepo izopćim s planete?"

Upitam je smrtno ozbiljnim tonom, a ona prasne u smijeh.

„Ma ne brini se, razumjet će plavokosi zgodni Aleksa da je kučkica skrenula. Vidjet ćeš, ako išta, neće te odjebati barem iz sažaljenja."

Osmjehnem se umjetno streljajući me pogledom.

„Sad si me stvarno utješila. Hvala ti, kraljice."

„Ajde prestani hodati tako u krug, zavrtjet će mi se od tebe u glavi."

Prigovori mi, a ja shvatim da stvarno hodam k'o muha bez glave, a to nikome ne koristi. Moram skupiti muda i otići tamo.

„Što ako me stvarno odjebe?"

Upitam je pomalo zabrinuto, a ona se nakezi. Sigurno joj je prezanimljivo ovo moje koprcanje. Pitam se što bi se trebalo dogoditi da me ona shvati ozbiljno.

„Ništa, onda ti ostaje samo tvoja draga Sandica kučkica."

Umjetno joj se osmjehnem. Kako smiješno.