TANDEM

„Jebat ću mu mater."

~ ALEKSA ~

Osjećam olakšanje veće od bilo kojeg osjećaja ikada. On mi vjeruje. I nije toliko ljut na mene. Barem mislim. U jednom trenutku sam izgubio nadu. Gledao me s nepovjerenjem i kao da sam najveći negativac u njegovom životu. To me jako zaboljelo. I još kada je onu matoru pičketinu nazvao Sandinim ocem, a to nikada ne radi... pa pobjesnio sam, čovječe. Slona bih golim rukama zadavio. Cijeli zoološki vrt i družinu.

Ten je postao najbitnija osoba u mome životu iako se tek jako malo poznajemo zapravo. Pomisao da me tako lagano izbacio iz svog života me užasnula i skoro bacila na koljena. To je otprilike ovako. Ja u njemu vidim svjetlo. Osobu do koje mi je nerealno stalo.

Mislim da i on ima iste osjećaje, a odjednom se nalazimo u trenutku gdje me on gleda kao stranca.

To jebe sve nerve koje čovjek posjeduje, to grize za srce. Moment kada je počeo vjerovati u mene ponovno je moment kada su mu oči dobile onaj stari sjaj. Do tada je sve bilo ugašeno.

I ja se čudim koliko mi je sve osim njega postalo nebitno. On je taj koji inzistira da idemo do dvorane na utakmicu. Ja sam se ohladio od toga. Mislim i dalje mi je košarka bitna, naravno, ali moram se oporaviti od šoka kojeg mi je priuštila misao da je odustao od mene.

Stigli smo pred dvoranu i nisam siguran što je najpravilnije učiniti sada. Prošlo je dvadeset minuta od početka. Pička od one polu osobe Kevin je garant poslao neku dvojicu od rezervnih da igra umjesto nas znajući da će izgubiti.

U neku ruku, baš iz inata Kevinu se ne bih vratio na utakmicu. Želim da izgubimo jer mu je to najveća kazna. Barem mislim. Jer sam bio uvjeren da ga poznajem. Možda je njemu ipak najveća kazna da ostane bez para što i hoće jer nije ispunio zadatak od onog gada. Nikada toliko ljudi nije bilo protiv mene. Kažu da bi to trebalo značiti da sam na pravom putu.

„Ten."

Izgovorim dok izlazimo iz auta pitajući se što mu se vrti po glavi.

„Jesi siguran da trebamo ići tamo?"

Upitam ga jer se meni jednostavno sere od svega toga. Od trčanja za pobjedom, nezahvalnih navijača koji su uz tebe samo kad pobjeđuješ i jebenog Kevina koji u nama vidi jedino sredstvo kako doći do pobjede.

„Radili smo za ovo i veselili se. Nitko nam to ne može pokvariti."

Jednim dijelom je u pravu. Gdje smo i što ćemo raditi ne bi trebalo ovisiti o drugima, pogotovo ne takvim pičkama. Samo mu se osmjehnem dok zajedno koračamo prema ulazu.

Provodeći vrijeme s njim napokon shvaćam koliko je lijepo imati nekoga uz sebe. Nekoga tko će te uputiti kada ne znaš gdje bi trebao ići. Reći ti što da radiš kada ni sam ne znaš što bi sa sobom i učiniti da se osjećaš bolje nego ikada. To je Ten meni. Uz njega sam pobjednik prije nego utakmica počne bez obzira na ishod.

„Jebat ću mu mater."

Tiho si promrmljam u bradu kada uđemo u dvoranu i ugledam Kevina. Iako smo Ten i ja riješili sranje koje nam je priuštio i dalje imam želju da ga ubijem. Nikada nisam ni sanjao da će njegova faca postati nešto nagore i najodvratnije što vidim. Iritantni, ali široki osmijeh zavlada na njegovom licu kada nas vidi. Čovječe, koliko je samo moćna želja za nanošenjem boli kada ti netko radi ono što on radi meni.

„Aleksa, hvala vam..."

Krene govoriti, a ja podignem ruku dajući mu znak da šuti jer sam stvarno tanak sa živcima. Ne mogu izdržati njegove provokacije iako trenutno ništa ne radi iz zlobe, nego samo zato što želi pobijediti.

„Samo šuti."

Kratko kažem te Ten i ja sjednemo na klubu pored ostalih dečkiju u rezervi. Nikada u životu nisam sjedio tu. Uvijek sam ja bio taj koji igra i kojem se dive. Klupa je bila moj najveći strah i trauma. A sada, kada sam na njoj, ne osjećam se strašno kako sam mislio da bih mogao. Jebe mi se. Ten je sa mnom i vjeruje mi. Prvo poluvrijeme je gotovo i mi gubimo s tri razlike. Kevin je jedva dočekao priliku da nas zamijeni.

Ne znam je l' bismo uopće trebali ući na teren, ali Ten ustane kada nas on pozove pa i ja za njim. Radim ovo samo zbog njega. Jer je ovo i dalje njegova prva utakmica kojoj se jako veselio. Jednim dijelom sam ja kriv jer sam omogućio Kevinu da ima što napuhati i od toga napraviti sočnu priču. Tako da je i moja dužnost i potreba da ovo popravim na neki način. Moram biti Tenu podrška i oslonac kako sam planirao. Pobjeda će biti još slađa s obzirom na trenutni rezultat. Imat će se o čemu pisati.