{28}

550 34 12
                                    

Danijel Subašić

Jučer smo stigli u Split ali kako je bilo kasno nismo išli u bolnicu nego smo otišli do Perišića i tamo bili. Ležali smo još u krevetu dok je Antonio gledao crtani.

"Daj ajde idemo se ustat pa da odemo do bolnice"-rekla je Antonia. Nije joj svejedno i to vidim

"Ajde"

Obukli smo se i sišli dolje gdje je Antonio odmah sjeo do Lea koji se igrao na podu.

"Jeste se naspavali?"-upitala nas je Josipa

"Ma ono koliko smo smo mogli. Di je Ivan?"-upitao sam

"Otišao je na aerodrom po Ivu sad trebaju doć"

"Ahaa..."

"Hj Suba bit će oni dobro znam to. Uostalom zar si zaboravio koliki je Tina borac?"-utješila me barem malo.

Začulo se otavaranje ulaznih vrata i ugledao sam Ivana i Ivu.

"Suba...."-bila je uplakana i slomljena. Samo sam ju zagrlio i pustio znam da joj je Kristina poput kćeri.

Nakon što smo jeli uputili smo se prema bolnici.

"Josipa ako šta trebaš samo zovi doći ću odmah. Antonio zna bit nemoguć"-govorila je Tonka.

"Ne brini ništa pa vidi kako je dobar. Iva a da ostaneš i odmoriš malo?"

"Ne ne ne. Treba me moja princeza"

Izašli smo iz stana i krenuli prema bolnici došli smo za 10 minuta

"Gdje se nalaze Ante Rebić i Kristina Lončarević?"-upitao sam ženu na pultu

"Ante i Kristina su na intezivnoj. Drugi kat ravno pa lijevo"

"A Chiara Rebić?"

"Imam jedino upisanu Chiaru Anteu Rebić. Ona je trenutno na previjanju ali isto je na intezivnoj kao u roditelji"

Krenuli smo prema intezivnoj i tamo zatekli Matteu kako spava naslonjena na zid,Severina,Zlatka i Boška kako također spavaju. Jadni i oni su preumorni.

"Boško"-lagano sam ga prodrmao

"O Danijel kad ste stigli?"

"Maloprije. Kako su?"

"Ante i Tina su u komi,a Chiara je dobro. Sutra ide doma"

Nediljka Rebić

"Evo ga princezo gotova si."

"Smijem li vidjet mamu i tatu?"

"Inače ne ali ajde ti možeš. Budi sa bakom unutra 5 minuta i onda moraš i ti leći"

"Ok"

Izašle smo i došle do njih. Chiara je ignorirala Danijela,Antoniu i Ivu te samo ušla kod Ante i Tine

"Mama....tata...tako mi falite,želim da se probudite dosadno mi je bez vas. I tu je jako ružno stalno me bockaju. Tata ja znam da ti želiš igrat nogomet ajde probudi se da možeš trčat. Vidi i striček Suba je isto došao. Volim vas"

Pričala je Chiara Anti i Tini i odjednom se srušila.

"DOKTORE BRZOOO"

Doktor je uletio na intezivnu te uzeo malenu u ruke i odnesao ju na njezin krevet na drugoj intezivnoj.

"Ovo je sve previše za nju i zbog šoka se ruši. Ne brinite bit će dobro nakon što se makne malo od bolnice."

Pustila sam ju da spava i izašla van kod njih. Nakon 10 minuta ponovno je došao doktor

"Gospođo Nediljka evo ovo sam vam zaboravio dat. To je od gospođice Kristine"-rekao je i pružio mi zaručnički prsten. Gledali smo ga u čudu i kasnije shvatili da su njih dvoje ponovno zaručeni. U nekim boljim trenutcima bi bili sretni ali ovako samo možemo molit Boga da ostanu živi jer ih njihov maleni anđeo treba.

MEDENA➡️ANTE REBIĆTempat cerita menjadi hidup. Temukan sekarang