vukla sam rukave preko prstiju
dolčevite do ruba brade
i čarape do koljena.
kosa padala mi je preko očiju,
hlače široke oko gležnjeva
i majice koje su bile tuđe.
skrivale me tuđe vlasti,
neimanje i nesreća.
nevidljivost.
još uvijek vučem rukave iz navike,
ali hlače su mi uske i poderane
crne skoro uvijek.
majice su moje sada
dubokog reza i uske oko struka
sa remenom na visokim hlačama.
tražim se u sjajilu
i tušu oko šarenih očiju.
vidljivost.
YOU ARE READING
Zrela za pakao
PoetryToliko hladno mi je, za usne i za kosti; paklene vatre grijat će me. #2 u poezija
