Uvod

201 9 2
                                    

U svetu godišnje nestane oko 8 miliona ljudi.Neki su prisiljeni da odu u sebi nepoznat svet,dok neki to rade samovoljno.I istina je to,da su oba bola jednaka,nebitno na koji način neka osoba otišla,nje više nema i to boli.Više od bilo koje rane.I nikad ne zaraste.Mogu vam o ovakvom bolu pričati celu noć jer znam kakav je.Osetila sam ga.I evo ga,još uvek je tu,samo se smirio.Smirio ne znači zarastao.I neće nikad,pogotovo kada je sestra u pitanju.Ma bilo ko.
Osobe koje se oslobode nikada se više ne oporave,i njih je svega 20 %.Ostalima se svoj život završi u stranom svetu ili čak nebu.Budu ubijeni na najmonstruozniji način.Ali treba to otkriti,što,na primer,ja nisam.Nikad nisam saznala bilo šta vezano sa sestru od dana kada je nestala.E to tek boli.Ne znajući ni jedan podatak ni o mestu ni o vremenu,a kamoli da li je osoba živa ili mrtva,a ako je živa šta radi?Ima još hiljadu pitanja koja se vrzmaju po glavi svakog dana,noći pa i sata ako ćemo preciznije.Eh,da nije otišla to veče...da nije pogrešila put ...možda bi sve i bilo drugačije...
Ali svejedno,ako ne jedna ,doći će druga žrtva.A zli ljudi koji se uzročnici nestanka nekih osoba imaju neki problem...Kada je jednom učinjeno,nema povratka...To sam naučila na teži način.Mnogo teži način.
Ovo je moja priča.Ovo je moj život.Ovo je prikaz mračnije strane života.One koju upoznajemo na teži i bolniji način.A kraj...e on je tek bolan.Kad ni prava istina nije istina.Kada odgovori nisu odgovori već pitanja.I ne postoji ni jedna osoba kojoj je zapravo stalo,osim jedne...
One,koja je sav taj nered napravila,pa pokušava da se iskupi.
Ovo je 'Kimberli',priča u kojoj ništa nije kako izgleda.
Ili ipak  jeste?

KIMBERLIWhere stories live. Discover now